Druga knjiga o Kraljevima 12

1. Sedme godine Jujeve poèe carovati Joas, i carova èetrdeset godina u Jerusalimu. Materi mu beše ime Sivija iz Virsaveje.

2. I èinjaše Joas što je pravo pred Gospodom dokle ga god uèaše sveštenik Jodaj.

3. Ali visine ne biše oborene; narod još prinošaše žrtve i kadjaše na visinama.

4. I Joas reèe sveštenicima: Sav novac posveæeni, što se donosi u dom Gospodnji, novac onih koji idu u boj, i novac od ucene svaèije, i sav novac što ko donosi od svoje volje u dom Gospodnji.

5. Neka sveštenici uzimaju, svaki od svog poznanika, i oni neka opravljaju što je trošno u domu gde se god nadje da treba opraviti.

6. Ali do godine dvadeset treæe carovanja Joasovog sveštenici još ne opraviše šta beše trošno u domu.

7. Tada car Joas dozva Jodaja sveštenika i ostale sveštenike, i reèe im: Zašto ne opravljate što je trošno u domu? Odsele ne uzimajte novac od svojih poznanika, jer treba da vratite da se opravi što je trošno u domu.

8. I sveštenici pristaše da ne uzimaju novac od naroda i da ne opravljaju (oni) što je trošno u domu.

9. Tada sveštenik Jodaj uze jedan kovèeg, i proreza rupu na zaklopcu, i metnu ga kod oltara s desne strane kako se ulazi u dom Gospodnji; i sveštenici koji èuvahu vrata metaše u nj sve novce koji se donošahu u dom Gospodnji.

10. A kad vidjahu da ima mnogo novaca u kovèegu, tada dolažaše pisar carev s poglavarom sveštenièkim, i izbrojavši svezivahu novce koji bi se našli u domu Gospodnjem.

11. Potom davahu gotove novce onima koji upravljahu poslom i starahu se za dom Gospodnji, a oni ih izdavahu drvodeljama i poslenicima koji opravljahu dom Gospodnji,

12. I zidarima i kamenarima, i da se dobavlja drvo i tesano kamenje, da se opravi šta beše trošno u domu Gospodnjem, i da se dobavi sve što trebaše da se opravi dom.

13. Ali novcima koji donošahu u dom Gospodnji ne gradjahu èaša srebrnih za dom Gospodnji, ni viljušaka, ni kotliæa, ni truba, niti kakvih sudova zlatnih ni srebrnih;

14. Nego ih davahu onima koji behu nad poslom da se opravi za njih dom Gospodnji.

15. I ne tražahu raèuna od ljudi kojima predavahu novce da izdaju poslenicima, jer verno radjahu.

16. Novci za prestup i novci za grehe ne donošahu se u dom Gospodnji; pripadahu sveštenicima.

17. Tada izadje Azailo, car sirski, i udari na Gat i uze ga; potom se okrete Azailo da ide na Jerusalim.

18. A Joas, car Judin uze sve posveæene stvari, što Josafat i Joram i Ohozija, oci njegovi carevi Judini, behu posvetili, i sve što sam beše posvetio, i sve zlato što se nadje u riznicama doma Gospodnjeg i doma carevog, i posla Azailu caru sirskom; i tako otide od Jerusalima.

19. A ostala dela Joasova i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinih?

20. A sluge njegove podigoše se i pobuniše se, i ubiše Joasa u domu Milonu, kuda se ide u Silu.

21. Joazahar, sin Simeatov i Jozavad sin Somirov, sluge njegove, ubiše ga, te umre; i pogreboše ga kod otaca njegovih u gradu Davidovom; a na njegovo mesto zacari se Amasija, sin njegov.