Druga knjiga o Kraljevima 22

1. Osam godina beše Josiji kad poèe carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. Materi mu beše ime Jedida, kæi Adajeva, iz Voskata.

2. On èinjaše što je pravo pred Gospodom, i hodjaše svim putem Davida, oca svog i ne odstupaše ni nadesno ni nalevo.

3. A osamnaeste godine carovanja Josijinog posla car Safana, sina Azalije sina Mesulamovog, pisara, u dom Gospodnji, govoreæi:

4. Idi ka Helkiji poglavaru sveštenièkom, neka izbroji novce donesene u dom Gospodnji, što su nakupili od naroda vratari.

5. I neka ih da poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji, pa neka daju poslenicima koji rade oko doma Gospodnjeg da se opravi što je trošno u domu,

6. Drvodeljama i kamenarima i zidarima, i da se kupuje drvo i kamen tesani da se opravi dom.

7. Ali da im se ne traže raèuni od novaca koji im se dadu, jer æe verno raditi.

8. Tada reèe Helkija, poglavar sveštenièki, Safanu pisaru: Nadjoh zakonik u domu Gospodnjem. I Helkija dade knjigu Safanu, i on je proèita.

9. A Safan pisar otide k caru, i javi caru govoreæi: Pokupiše sluge tvoje novce što se nadjoše u domu, predaše ih poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji.

10. I kaza Safan pisar caru govoreæi: Knjigu mi dade Helkija sveštenik. I proèita je Safan caru.

11. A kad car èu reèi u zakoniku, razdre haljine svoje.

12. I zapovedi car Helkiji svešteniku i Ahikamu sinu Safanovom i Ahvoru sinu Mihejevom i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevom, govoreæi:

13. Idite, upitajte Gospoda za me i za narod i za svega Judu radi reèi ove knjige što se nadje; jer je velik gnev Gospodnji koji se raspalio na nas zato što oci naši ne slušaše reèi ove knjige da èine sve onako kako nam je napisano.

14. I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proroèici Oldi, ženi Saluma sina Tekuja sina Arasa riznièara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoraše s njom.

15. A ona im reèe: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Kažite èoveku koji vas je poslao k meni:

16. Ovako veli Gospod: Evo pustiæu zlo na to mesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je proèitao car Judin,

17. Zato što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima da bi me gnevili svim delima ruku svojih; zato se gnev moj raspalio na to mesto, i neæe se ugasiti.

18. A caru Judinom, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za reèi koje si èuo:

19. Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si èuo šta sam govorio za to mesto i za stanovnike njegove da æe biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod.

20. Zato, evo, ja æu te pribrati k ocima tvojim, i na miru æeš biti pribran u grob svoj, i neæeš oèima svojim videti zlo koje æu pustiti na to mesto. I kazaše to caru.