Druga knjiga o Kraljevima 3
1. A Joram, sin Ahavov, zacari se nad Izrailjem u Samariji osamnaeste godine carovanja Josafatovog nad Judom, i carova dvanaest godina.
2. I èinjae to je zlo pred Gospodom, ali ne kao otac njegov i kao mati njegova, jer obori lik Valov koji bee naèinio otac njegov.
3. Ali osta u gresima Jerovoama, sina Navatovog, kojima navede na greh Izrailja, i ne odstupi od njih.
4. A Misa car moavski imae mnogo stoke, i davae caru Izrailjevom sto hiljada jaganjaca i sto hiljada ovnova pod runom.
5. Ali kad umre Ahav, odmetnu se car moavski od cara Izrailjevog.
6. A car Joram izadje u to vreme iz Samarije i prebroja svega Izrailja.
7. I otide, te posla k Josafatu caru Judinom i poruèi mu: Car moavski odmetnu se od mene; hoæe li iæi sa mnom na vojsku na Moavce? A on reèe: Hoæu, ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji.
8. Iza toga reèe: A kojim æemo putem iæi? A on reèe: Preko pustinje edomske.
9. I tako izadje car Izrailjev i car Judin i car edomski, i idoe putem sedam dana, i ne bee vode vojsci ni stoci, koja idjae za njima.
10. I reèe car Izrailjev: Jaoh! Dozva Gospod ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.
11. A Josafat reèe: Ima li tu koji prorok Gospodnji da upitamo Gospoda preko njega? A jedan izmedju sluga cara Izrailjevog odgovori i reèe: Ovde je Jelisije, sin Safatov, koji je Iliji polivao vodom ruke.
12. Tada reèe Josafatu: U njega je reè Gospodnja: i otidoe k njemu car Izrailjev i Josafat i car edomski.
13. A Jelisije reèe caru Izrailjevom: ta je meni do tebe? Idi ka prorocima oca svog i ka prorocima matere svoje. A car Izrailjev reèe mu: Ne, jer Gospod dozva ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.
14. A Jelisije reèe: Tako da je iv Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, da ne gledam na Josafata cara Judinog, ne bih mario za te niti bih te pogledao.
15. Nego sada dovedite mi gudaèa. I kad gudaè gudjae, dodje ruka Gospodnja nada nj;
16. I reèe: Ovako veli Gospod: Naèinite po ovoj dolini mnogo jama.
17. Jer ovako veli Gospod: Neæete osetiti vetra niti æete videti dada, ali æe se dolina ova napuniti vode, te æete piti i vi i ljudi vai i stoka vaa.
18. Pa i to je malo Gospodu, nego i Moavce æe vam predati u ruke.
19. I raskopaæete sve tvrde gradove, i sve izabrane gradove, i poseæi æete sva dobra drveta i zaroniti sve izvore vodene, i svaku njivu dobru potræete kamenjem.
20. A ujutru kad se prinosi dar, gle, dodje voda od edomske, i napuni se zemlja vode.
21. A svi Moavci èuvi da su izili carevi da udare na njih, sazvae sve koji se poèinjahu pasati i starije i stadoe na medji.
22. A ujutru kad ustae i sunce ogranu nad onom vodom, ugledae Moavci prema sebi vodu gde se crveni kao krv.
23. I rekoe: Krv je; pobili su se carevi, i jedan drugog pogubili; sada dakle na plen, Moavci!
24. A kad dodjoe do logora Izrailjevog, podigoe se Izrailjci i razbie Moavce, te pobegoe ispred njih, a oni udjoe u zemlju moavsku bijuæi ih.
25. I gradove njihove raskopae, i na svaku dobru njivu bacajuæi svaki po kamen zasue je, i sve izvore vodene zaronie, i sva dobra drveta posekoe tako da samo ostavie kamenje u Kir-aresetu. I opkolivi ga praæari stadoe ga biti.
26. A car moavski kad vide da æe ga nadvladati vojska, uze sa sobom sedam stotina ljudi, koji mahahu maèem, da prodru kroz vojsku cara edomskog, ali ne mogoe.
27. Tada uze sina svog prvenca koji htede biti car na njegovo mesto, i prinese ga na rtvu paljenicu na zidu. Tada se podie veliki gnev na Izrailja, te otidoe odande i vratie se u svoju zemlju.