Druga knjiga o Samuelu 22

1. I izgovori David Gospodu reèi ove pesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svih neprijatelja njegovih i iz ruke Saulove;

2. I reèe: Gospod je moja Stena i Grad moj i Izbavitelj moj.

3. Bog je Stena moja, u Njega æu se uzdati, Štit moj i Rog spasenja mog, Zaklon moj i Utoèište moje, Spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.

4. Prizivam Gospoda, koga valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.

5. Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalih ljudi uplašiše me.

6. Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne.

7. U teskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svom povikah, On èu iz dvora svog glas moj, i vika moja dodje mu do ušiju.

8. Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomeriše se, jer se On razgnevi.

9. Podiže se dim iz nozdrva Njegovih i iz usta Njegovih oganj koji proždire, živo ugljevlje odskakaše od Njega.

10. Savi nebesa i sidje; a mrak beše pod nogama Njegovim.

11. I sede na heruvima i polete, i pokaza se na krilima vetrenim.

12. Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènih voda, oblaka vazdušnih.

13. Od sevanja pred Njim goraše živo ugljevlje.

14. Zagrme s nebesa Gospod, i Višnji pusti glas svoj.

15. Pusti strele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.

16. Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od pretnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdrva Njegovih.

17. Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.

18. Izbavi me od neprijatelja mog silnog i od mojih nenavidnika, kad behu jaèi od mene.

19. Ustadoše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.

20. I izvede me na prostrano mesto, izbavi me, jer sam mu mio.

21. Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.

22. Jer se držah puteva Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svog.

23. Nego su svi zakoni Njegovi preda mnom, i zapovesti Njegove ne uklanjam od sebe.

24. I bih mu veran, i èuvah se od bezakonja svog.

25. Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima Njegovim.

26. Sa svetima postupaš sveto, s èovekom vernim verno;

27. S èistim èisto postupaš, a s nevaljalim nasuprot njemu.

28. Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.

29. Ti si videlo moje, Gospode, i Gospod prosvetljuje tamu moju.

30. S Tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.

31. Put je Božji veran, reè Gospodnja èista. On je štit svima koji se uzdaju u Nj.

32. Jer ko je Bog osim Gospoda? I ko je stena osim Boga našeg?

33. Bog je krepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.

34. Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.

35. Uèi ruke moje boju, te lome luk bronzani mišice moje.

36. Ti mi daješ štit spasenja svog, i milost tvoja èini me velika.

37. Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.

38. Teram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrebim.

39. I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.

40. Jer me Ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.

41. Neprijatelja mojih pleæi Ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.

42. Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.

43. Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.

44. Ti me izbavljaš od bune naroda mog, èuvaš me da sam glava narodima; narod kog ne poznavah služi mi.

45. Tudjini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.

46. Tudjini blede, drhæu u gradovima svojim.

47. Živ je Gospod, i da je blagoslovena Stena moja. Da se uzvisi Bog, Stena spasenja mog.

48. Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,

49. Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èoveka žestokog izbavlja me.

50. Toga radi hvalim Te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvom,

51. Koji slavno izbavljaš cara svog, i èiniš milost pomazaniku svom Davidu i semenu njegovom doveka.