Izaija 15

1. Breme Moavu. Da, obnoæ se raskopa Ar moavski i propade; da, obnoæ se raskopa Kir moavski i propade.

2. Otide u dom i u Devon, na visine, da plaèe: Moav æe ridati za Nevonom i za Medevom, sve æe mu glave biti æelave, svaka brada oskubena.

3. Po ulicama æe njegovim pripasivati kostret, na krovovima njegovim i na ulicama njegovim sve æe ridati suze lijuæi.

4. I vikaæe Esevon i Eleala, do Jase èuæe im se glas; i vojnici æe moavski vikati, duša æe se u svakom uzmuèiti.

5. Srce moje vapije za Moavom; begunci njegovi pobegoše dori do Sigora kao junica treæakinja; jer æe se iæi uz brdo luitsko plaèuæi, i putem oronajimskim razlegaæe se jauk.

6. Jer æe nestati voda nimrimskih, jer æe posahnuti bilje, nestaæe trave, zeleni neæe biti.

7. I zato što su ostavljali i što su èuvali odneæe se na potok arapski.

8. Jer æe vika iæi oko medja moavskih, do Eglaima jauk njihov, i do Vir-Elima jauk njihov.

9. Jer æe se voda dimonska napuniti krvi; i još æu dometnuti Dimonu, na begunce moavske i na ostatak zemaljski poslaæu lavove.