Knjiga o Sucima 1

1. A po smrti Isusovoj upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda govoreæi: Ko æe izmedju nas iæi prvi na Hananeje da se bije s njima?

2. I Gospod reèe: Juda neka ide; eto dao sam mu zemlju u ruke.

3. A Juda reèe Simeunu bratu svom: Hajde sa mnom na moj deo da se bijemo s Hananejima; pak æu i ja iæi s tobom na tvoj deo. I podje Simeun s njim.

4. I izidje Juda; i dade im Gospod Hananeje i Ferezeje u ruke, i pobiše ih u Vezeku deset hiljada ljudi.

5. Jer nadjoše Adoni-Vezeka u Vezeku, i udariše na nj, i pobiše Hananeje i Ferezeje.

6. I pobeže Adoni-Vezek, a oni ga poteraše i uhvativši ga odsekoše mu palce u ruku i u nogu.

7. Tada reèe Adoni-Vezek: Sedamdeset careva odseèenih palaca u ruku i u nogu kupiše šta beše pod mojim stolom; kako sam èinio, tako mi plati Bog. I odvedoše ga u Jerusalim, i onde umre.

8. Jer sinovi Judini udariše na Jerusalim i uzeše ga, i isekoše gradjane oštrim maèem, a grad sažegoše ognjem.

9. Potom izidjoše sinovi Judini da vojuju na Hananeje, koji življahu u gori i na jugu i u ravni.

10. I Juda izidje na Hananeje koji življahu u Hevronu, a Hevronu beše pre ime Kirijat-Arva; i pobiše Sesaja i Ahimana i Talmaja.

11. A odatle otidoše na Davirane, a Daviru pre beše ime Kirijat-Sefer.

12. I reèe Halev: Ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daæu mu Ahsu kæer svoju za ženu.

13. I uze ga Gotonilo, sin Kenezov, mladji brat Halevov; i dade mu Ahsu kæer svoju za ženu.

14. I kad polažaše, nagovaraše je da ište u oca njenog polje: Pa skoèi s magarca. A Halev joj reèe: Šta ti je?

15. A ona mu reèe: Daj mi dar; kad si mi dao suvu zemlju, daj mi i izvore vodene. I dade joj Halev izvore gornje i izvore donje.

16. A i sinovi Keneja tasta Mojsijevog izidjoše iz grada palmovog sa sinovima Judinim u pustinju Judinu, koja je na jugu od Arada. I došavši življahu s narodom.

17. Potom izidje Juda sa Simeunom bratom svojim, i pobiše Hananeje koji življahu u Sefatu, i raskopaše ga, i prozva se grad Orma.

18. I Gazu uze Juda s medjama njenim, i Askalon s medjama njegovim, i Akaron s medjama njegovim.

19. Jer Gospod beše s Judom, te osvoji goru; ali ne izagna one koji življahu u dolini, jer imahu gvozdena kola.

20. I dadoše Halevu Hevron, kao što beše zapovedio Mojsije, a on izagna odande tri sina Enakova.

21. A sinovi Venijaminovi ne izagnaše Jevuseja koji življahu u Jerusalimu; nego Jevuseji ostaše u Jerusalimu sa sinovima Venijaminovim do ovog dana.

22. Izidjoše i sinovi Josifovi na Vetilj, i Gospod beše s njima.

23. I uhodiše Vetilj sinovi Josifovi, a ime gradu beše pre Luz.

24. I uhode videše èoveka koji idjaše iz grada i rekoše mu: Hajde pokaži nam kuda æemo uæi u grad, pa æemo ti uèiniti milost.

25. A on im pokaza kuda æe uæi u grad: i isekoše u gradu sve oštrim maèem, a onog èoveka pustiše sa svom porodicom njegovom.

26. I otide onaj èovek u zemlju hetejsku, i onde sazida grad, i prozva ga Luz; to mu je ime do danas.

27. A Manasija ne izagna stanovnike iz Vet-Sana i sela njegovih, ni iz Tanaha i sela njegovih, ni stanovnike iz Dora i sela njegovih, ni stanovnike iz Ivleama i sela njegovih, ni stanovnike iz Megida i sela njegovih; i Hananeji stadoše živeti u toj zemlji.

28. A kad ojaèa Izrailj, udari na Hananeje danak, ali ih ne izagna.

29. Ni Jefrem ne izagna Hananeje koji življahu u Gezeru; nego ostaše Hananeji s njim u Gezeru.

30. Zavulon ne izagna stanovnike iz Kitrona, ni stanovnike iz Nalola; nego ostaše Hananeji s njim, i plaæahu danak.

31. Asir ne izagna stanovnike iz Akona, ni stanovnike iz Sidona ni iz Alava, ni iz Ahaziva, ni iz Helve, ni iz Afika, ni iz Reova;

32. Nego Asir življaše medju Hananejima, stanovnicima one zemlje, jer ih ne izagna.

33. Neftalim ne izagna stanovnike iz Vet-Semesa, ni stanovnike iz Vet-Anata; nego življaše medju Hananejima stanovnicima one zemlje; i stanovnici u Vet-Semesu i u Vet-Anatu plaæahu im danak.

34. A Amoreji pritešnjavahu sinove Danove u gori, i ne davahu im silaziti u dolinu.

35. I Amoreji stadoše živeti u gori Eresu, u Ajalonu i u Salvimu; a kad osili ruka doma Josifovog, plaæaše danak.

36. A medja Amorejima beše od gore akravimske, od stene pa naviše.