Luka 1

1. Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogadjaje koji se ispuniše medju nama,

2. Kao što nam predaše koji isprva sami videše i sluge reèi biše:

3. Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,

4. Da poznaš temelj onih reèi kojima si se nauèio.

5. U vreme Iroda cara judejskog beše neki sveštenik od reda Avijinog, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronovog, po imenu Jelisaveta.

6. A behu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovestima i uredbama Gospodnjim bez mane.

7. I ne imahu dece; jer Jelisaveta beše nerotkinja, i behu oboje veæ stari.

8. I dogodi se, kad on služaše po svom redu pred Bogom,

9. Da po obièaju sveštenstva dodje na njega da izidje u crkvu Gospodnju da kadi.

10. I sve mnoštvo naroda beše napolju i moljaše se Bogu u vreme kadjenja.

11. A njemu se pokaza andjeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionog.

12. I kad ga vide Zarija uplaši se i strah napade na nj.

13. A andjeo reèe mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadeni mu ime Jovan.

14. I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovom rodjenju.

15. Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vino ni siker; i napuniæe se Duha Svetog još u utrobi matere svoje;

16. I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovom;

17. I on æe napred doæi pred Njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k deci i nevernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

18. I reèe Zarija andjelu: Po èemu æu ja to poznati? Jer sam star i žena je moja vremenita.

19. I odgovarajuæi andjeo reèe mu: Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

20. I evo, onemeæeš i neæeš moæi govoriti do onog dana dok se to ne zbude; jer nisi verovao mojim reèima koje æe se zbiti u svoje vreme.

21. I narod èekaše Zariju, i èudjahu se što se zabavi u crkvi.

22. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumeše da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nem.

23. I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.

24. A posle ovih dana, zatrudne Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet meseci govoreæi:

25. Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora medju ljudima.

26. A u šesti mesec posla Bog andjela Gavrila u grad galilejski po imenu Nazaret

27. K devojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidovog; i devojci beše ime Marija.

28. I ušavši k njoj andjeo reèe: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti medju ženama.

29. A ona, videvši ga, poplaši se od reèi njegove i pomisli: Kakav bi ovo bio pozdrav?

30. I reèe joj andjeo: Ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.

31. I evo zatrudneæeš, i rodiæeš Sina, i nadeni Mu ime Isus.

32. On æe biti veliki, i nazvaæe se Sin Najvišega, i daæe Mu Gospod Bog presto Davida oca Njegovog;

33. I carovaæe u domu Jakovljevom vavek, i carstvu Njegovom neæe biti kraja.

34. A Marija reèe andjelu: Kako æe to biti kad ja ne znam za muža?

35. I odgovarajuæi andjeo reèe joj: Duh Sveti doæi æe na tebe, i sila Najvišeg oseniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se Sin Božji.

36. I evo Jelisaveta, tvoja tetka, i ona zatrudne sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mesec njoj, koju zovu nerotkinjom.

37. Jer u Boga sve je moguæe što kaže.

38. A Marija reèe: Evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po reèi tvojoj. I andjeo otide od nje.

39. A Marija ustavši onih dana, otide brzo u gornju zemlju, u grad Judin.

40. I udje u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

41. I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se napuni Duha Svetog,

42. I povika zdravo i reèe: Blagoslovena si ti medju ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.

43. I otkud meni ovo da dodje mati Gospoda mog k meni?

44. Jer gle, kad dodje glas èestitanja tvog u uši moje, zaigra dete radosno u utrobi mojoj.

45. I blago onoj koja verova, jer æe se izvršiti šta joj kaza Gospod.

46. I reèe Marija: Velièa duša moja Gospoda;

47. I obradova se duh moj Bogu Spasu mom,

48. Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, odsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;

49. Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime Njegovo;

50. I milost je Njegova od koljena na koljeno onima koji Ga se boje.

51. Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihovih.

52. Zbaci silne s prestola, i podiže ponižene.

53. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

54. Primi Izrailja, slugu svog, da se opomene milosti.

55. Kao što govori ocima našim, Avraamu i semenu njegovom doveka.

56. Marija pak sedi s njom oko tri meseca, i vrati se kuæi svojoj.

57. A Jelisaveti dodje vreme da rodi, i rodi sina.

58. I èuše njeni susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

59. I u osmi dan dodjoše da obrežu dete, i hteše da mu nadenu ime oca njegovog, Zarija.

60. I odgovarajuæi mati njegova reèe: Ne, nego da bude Jovan.

61. I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je takvo ime.

62. I namigivahu ocu njegovom kako bi on hteo da mu nadenu ime.

63. I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.

64. I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov i govoraše hvaleæi Boga.

65. I udje strah u sve susede njihove; i po svoj gornjoj Judinaji razglasi se sav ovaj dogadjaj.

66. I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: Šta æe biti iz ovog deteta? I ruka Gospodnja beše sa njim.

67. I Zarija otac njegov napuni se Duha Svetog, i prorokova govoreæi:

68. Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,

69. I podiže nam rog spasenja u domu Davida sluge svog,

70. Kao što govori ustima svetih proroka svojih od veka

71. Da æe nas izbaviti od naših neprijatelja i iz ruku svih koji mrze na nas;

72. Uèiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetog zaveta svog,

73. Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našem da æe nam dati

74. Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojih, i da mu služimo bez straha,

75. I u svetosti i u pravdi pred Njim dok smo god živi.

76. I ti, dete, nazvaæeš se prorok Najvišega; jer æeš iæi napred pred licem Gospodnjim da Mu pripraviš put;

77. Da daš razum spasenja narodu njegovom za oproštenje greha njihovih,

78. Po dubokoj milosti Boga našeg, po kojoj nas je pohodio istok s visine;

79. Da obasjaš one koji sede u tami i u senu smrtnom; da uputiš noge naše na put mira.

80. A dete rastijaše i jaèaše duhom, i beše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.