Mudre izreke 1

1. Prièe Solomuna sina Davidovog, cara Izrailjevog,

2. Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumeju reèi razumne,

3. Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,

4. Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.

5. Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,

6. Da razume prièe i znaèenje, reèi mudrih ljudi i zagonetke njihove.

7. Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.

8. Slušaj, sine, nastavu oca svog, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

9. Jer æe biti venac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.

10. Sine moj, ako bi te mamili grešnici, ne pristaj;

11. Ako bi rekli: Hodi s nama da vrebamo krv, da zasedamo pravome nizašta;

12. Proždreæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji silaze u jamu;

13. Svakojakog blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plena;

14. Bacaæeš žreb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svima;

15. Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.

16. Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da prolivaju krv.

17. Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;

18. A oni vrebaju svoju krv i zasedaju svojoj duši.

19. Takvi su putevi svih lakomih na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.

20. Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;

21. U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besede;

22. Ludi, dokle æete ljubiti ludost? I podsmevaèima dokle æe biti mio podsmeh? I bezumni, dokle æe mrzeti na znanje?

23. Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam reèi svoje.

24. Što zvah, ali ne hteste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,

25. Nego odbaciste svaki savet moj, i karanje moje ne hteste primiti;

26. Zato æu se i ja smejati vašoj nevolji, rugaæu se kad dodje èega se bojite;

27. Kad kao pustoš dodje èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dodje, kad navali na vas nevolja i muka.

28. Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.

29. Jer mrziše na znanje, i strah Gospodnji ne izabraše;

30. Ne pristaše na moj savet, i preziraše sva karanja moja.

31. Zato æe jesti plod od puteva svojih, i nasitiæe se saveta svojih.

32. Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.

33. Ali ko me sluša boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.