Mudre izreke 14

1. Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava.

2. Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putevima, prezire Ga.

3. U ustima je bezbožnikovim prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova.

4. Gde nema volova, èiste su jasle; a obilata je letina od sile volovske.

5. Istinit svedok ne laže, a lažan svedok govori laž.

6. Podsmevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnom je znanje lako naæi.

7. Idi od èoveka bezumnog, jer neæeš èuti pametne reèi.

8. Mudrost je pametnog da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnih prevara.

9. Bezumnima je šala greh, a medju pravednima je dobra volja.

10. Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne meša se drugi.

11. Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednih cvetaæe.

12. Neki se put èini èoveku prav, a kraj mu je put k smrti.

13. I od smeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.

14. Puteva svojih nasitiæe se ko je izopaèenog srca, ali ga se kloni èovek dobar.

15. Lud veruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.

16. Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.

17. Nagao èovek èini bezumlje, a pakostan je èovek mrzak.

18. Ludi nasledjuje bezumlje, a razboriti venèava se znanjem.

19. Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednog.

20. Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.

21. Ko prezire bližnjeg svog greši; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.

22. Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? A milost i vera biæe onima koji smišljaju dobro.

23. U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.

24. Mudrima je venac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnih ostaje bezumlje.

25. Istinit svedok izbavlja duše, a lažan govori prevaru.

26. U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.

27. Strah je Gospodnji izvor životu da se èovek saèuva od prugala smrtnih.

28. U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.

29. Ko je spor na gnev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.

30. Život je telu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.

31. Ko èini krivo ubogome, sramoti Stvoritelja njegovog; a poštuje Ga ko je milostiv siromahu.

32. Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na samrti.

33. Mudrost poèiva u srcu razumnog èoveka, a šta je u bezumnima poznaje se.

34. Pravda podiže narod, a greh je sramota narodima.

35. Mio je caru razuman sluga, ali na sramotnog gnevi se.