Ponovljeni zakon 1

1. Ovo su reèi koje govori Mojsije svemu Izrailju s onu stranu Jordana, u pustinji, u polju prema Crvenom moru, izmedju Farana i Tofola i Lovona i Asirota i Dizava,

2. Jedanaest dana hoda od Horiva preko gore Sira do Kadis-Varnije.

3. A beše èetrdesete godine prvi dan jedanaestog meseca, kad Mojsije kaza sinovima Izrailjevim sve što mu beše zapovedio Gospod da im kaže,

4. Pošto ubi Siona, cara amorejskog koji življaše u Esevonu, i Oga cara vasanskog koji življaše u Astarotu i u Edrajinu.

5. S one strane Jordana u zemlji moavskoj poèe Mojsije kazivati ovaj zakon govoreæi:

6. Gospod Bog naš reèe nam na Horivu govoreæi: Dosta ste bili na ovoj gori.

7. Obrnite se i podignite se i idite ka gori amorejskoj i u svu okolinu njenu, u ravnice i u brda i u doline, i na jug i na bregove morske, u zemlju hanansku i na Livan i do reke velike, reke Efrata.

8. Eto, dao sam vam zemlju, udjite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i semenu njihovom nakon njih.

9. I rekoh vam onda govoreæi: Ne mogu vas nositi sam.

10. Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvezda nebeskih.

11. Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još hiljadu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao.

12. Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše?

13. Dajte iz plemena svojih ljude mudre i vešte i poznate da vam ih postavim za starešine.

14. Tada mi odgovoriste i rekoste: Dobro je da se uèini šta si kazao.

15. Tada uzevši starešine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starešine, za hiljadnike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim.

16. I zapovedih onda sudijama vašim govoreæi: Saslušavajte raspre medju braæom svojom i sudite pravo izmedju èoveka i brata njegovog i izmedju došljaka koji je s njim.

17. Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i malog i velikog, ne bojte se nikoga, jer je sud Božiji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem.

18. I zapovedih vam onda sve što æete èiniti.

19. Potom otišavši od Horiva predjosmo svu onu pustinju veliku i strašnu, koju videste, iduæi ka gori amorejskoj, kao što nam zapovedi Gospod Bog naš, i dodjosmo do Kadis-Varnije.

20. Tada vam rekoh: Dodjoste do gore amorejske, koju nam daje Gospod Bog naš.

21. Gle, dao ti je Gospod Bog tvoj tu zemlju, idi i uzmi je, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih; ne boj se i ne plaši se.

22. A vi svi dodjoste k meni i rekoste: Da pošaljemo ljude pred sobom da nam uhode zemlju, i da nam jave za put kojim æemo iæi i za gradove u koje æemo doæi,

23. I to mi bi po volji, i uzeh izmedju vas dvanaest ljudi, iz svakog plemena po jednog;

24. I oni se podigoše i izišavši na goru dodjoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju;

25. I nabraše roda one zemlje i donesoše nam, i javiše nam govoreæi: Dobra je zemlja, koju nam daje Gospod Bog naš.

26. Ali ne hteste iæi nego se suprotiste zapovesti Gospoda Boga svog.

27. I vikaste u šatorima svojim govoreæi: Mrzi na nas Gospod, zato nas izvede iz zemlje misirske, da nas da u ruke Amorejcima i da nas potre.

28. Kuda da idemo? Braæa naša uplašiše srce naše govoreæi: Narod je veæi i viši od nas, gradovi su veliki i ogradjeni do neba, pa i sinove Enakove videsmo ovde.

29. A ja vam rekoh: Ne plašite se i ne bojte ih se.

30. Gospod Bog vaš, koji ide pred vama, On æe se biti za vas onako kako vam je uèinio u Misiru na vaše oèi,

31. I u pustinji, gde si video kako te je nosio Gospod Bog tvoj, kao što èovek nosi sina svog, celim putem kojim ste išli dokle dodjoste do ovog mesta.

32. Ali zato opet ne verovaste Gospodu Bogu svom,

33. Koji idjaše pred vama putem tražeæi vam mesto gde biste stali, idjaše noæu u ognju da vam svetli putem kojim biste išli, a danju u oblaku.

34. I èu Gospod glas reèi vaših, i razgnevi se i zakle se govoreæi:

35. Nijedan od ovog roda zlog neæe videti ove dobre zemlje, za koju se zakleh da æu dati vašim ocima,

36. Osim Haleva, sina Jefonijinog; on æe je videti, i njemu æu dati zemlju po kojoj je išao, i sinovima njegovim, jer se sasvim držao Gospoda.

37. Pa i na mene se razgnevi Gospod s vas; i reèe: Ni ti neæeš uæi onamo.

38. Isus, sin Navin, koji te služi, on æe uæi onamo, njega utvrdi; jer æe je on razdeliti sinovima Izrailjevim u nasledstvo.

39. A deca vaša, za koju rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši, koji danas ne znaju ni šta je dobro ni šta je zlo, oni æe uæi onamo, i njima æu je dati i oni æe je naslediti.

40. Vi, pak, vratite se i idite u pustinju k Crvenom Moru.

41. A vi odgovoriste i rekoste mi: Sagrešismo Gospodu; iæi æemo i biæemo se sasvim kako nam je zapovedio Gospod Bog naš. I uzevši svaki svoje oružje hteste izaæi na goru.

42. A Gospod mi reèe: Kaži im: Ne idite i ne bijte se, jer nisam medju vama, da ne izginete pred neprijateljima svojim.

43. I ja vam rekoh, ali ne poslušaste, nego se opreste zapovesti Gospodnjoj, i navaliste na goru.

44. Tada izidjoše pred vas Amoreji, koji sedjahu u onoj planini, i pognaše vas kao što èine pèele, i pobiše vas na Siru pa do Orme.

45. I vrativši se plakaste pred Gospodom, ali Gospod ne posluša glas vaš niti okrete uho svoje k vama.

46. I ostadoste u Kadisu dugo vremena dokle onde stajaste.