Propovjednik 12
1. Ali opominji se Tvorca svog u mladosti svojoj pre nego dodju dani zli i prispeju godine, za koje æe reæi: Nisu mi mile;
2. Pre nego pomrkne sunce i videlo i mesec i zvezde, i opet dodju oblaci iza dada,
3. Kad æe drhtati straari kuæni i pognuti se junaci, i stati mlinarice, to ih je malo, i potamneti koji gledaju kroz prozore,
4. I kad æe se zatvoriti vrata s ulice, i oslabiti zveka od mlevenja, i kad æe se ustajati na ptièiji glas i prestati sve pevaèice,
5. I visokog mesta kad æe se bojati i straiti se na putu, kad æe badem ucvetati i skakavac oteati i elja proæi, jer èovek ide u kuæu svoju veènu, i pokajnice æe hoditi po ulicama;
6. Pre nego se prekine ue srebrno, èaa se zlatna razbije i raspe se vedro na izvoru i slomi se toèak na studencu,
7. I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.
8. Tatina nad tatinama, veli propovednik, sve je tatina.
9. A ne samo mudar bee propovednik, nego jo i narod uèae mudrosti, i motreæi i istraujuæi sloi mnogo prièa.
10. Starae se propovednik da nadje ugodne reèi, i napisa ta je pravo, reèi istine.
11. Reèi su mudrih ljudi kao alci i kao klini udareni; reèi onih koji ih sloie dao je jedan pastir.
12. I tako, sine moj, èuvaj se onog to je preko ovog, jer nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo èitanje umor je telu.
13. Glavno je svemu to si èuo: Boga se boj, i zapovesti Njegove dri, jer to je sve èoveku.
14. Jer æe svako delo Bog izneti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla.