Luka 23

1. I ustavši njih sve mnoštvo, odvedoše Ga k Pilatu.

2. I poèeše Ga tužiti govoreæi: Ovog nadjosmo da otpadjuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car.

3. A Pilat Ga zapita: Ti li si car judejski? A On odgovarajuæi reèe mu: Ti kažeš.

4. A Pilat reèe glavarima sveštenièkim i narodu: Ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èoveku.

5. A oni navaljivahu govoreæi: On buni ljude uèeæi po svoj Judinaji poèevši od Galileje dovde.

6. A Pilat èuvši za Galileju zapita: Zar je on Galilejac?

7. I razumevši da je iz podruèja Irodovog posla Ga Irodu, koji takodje beše u Jerusalimu onih dana.

8. A Irod, videvši Isusa, bi mu vrlo milo; jer je odavno želeo da Ga vidi, jer je mnogo slušao za Njega, i nadaše se da æe videti od Njega kakvo èudo.

9. I pita Ga mnogo koje za šta; ali mu On ništa ne odgovori.

10. A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu Ga.

11. A Irod osramotivši Ga sa svojim vojnicima, i narugavši Mu se, obuèe Mu belu haljinu, i posla Ga natrag Pilatu.

12. I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod medju sobom; jer pre behu u zavadi.

13. A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod

14. Reèe im: Dovedoste mi ovog èoveka kao koji narod otpadjuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èoveku nijednu krivicu što vi na njega govorite;

15. A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt.

16. Dakle, da ga izbijem pa da pustim.

17. A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednog sužnja.

18. Ali narod sav povika govoreæi: Uzmi ovog, a pusti nam Varavu;

19. Koji beše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv.

20. A Pilat opet reèe da bi on hteo pustiti Isusa.

21. A oni vikahu govoreæi: Raspni ga, raspni.

22. A on im treæi put reèe: Kakvo je dakle on zlo uèinio? Ja ništa na njemu ne nadjoh što bi zasluživalo smrt; dakle da ga izbijem pa da pustim.

23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se Ga razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkih.

24. I Pilat presudi da bude kao što oni ištu.

25. I pusti onog što iskahu, koji beše baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.

26. I kad Ga povedoše, uhvatiše nekog Simona Kirinca koji idjaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.

27. A za Njim idjaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za Njim.

28. A Isus obazrevši se na njih reèe: Kæeri jerusalimske! Ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za decom svojom.

29. Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.

30. Tada æe poèeti govoriti gorama: Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas.

31. Jer kad se ovako radi od sirovog drveta, šta æe biti od suvog?

32. Vodjahu pak i druga dva zloèinca da pogube s Njim.

33. I kad dodjoše na mesto koje se zvaše kosturnica, onde razapeše Njega i zloèince, jednog s desne strane a drugog s leve.

34. A Isus govoraše: Oèe! Oprosti im; jer ne znadu šta èine. A deleæi Njegove haljine bacahu kocke.

35. I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu Mu se govoreæi: Drugima pomože, neka pomogne i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božji.

36. A i vojnici Mu se rugahu, i pristupahu k Njemu i davahu Mu ocat,

37. I govorahu: Ako si ti car judejski pomozi sam sebi.

38. A beše nad Njim i natpis napisan slovima grèkim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski.

39. A jedan od obešenih zloèinaca huljaše na Njega govoreæi: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.

40. A drugi odgovarajuæi æutkaše ga i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osudjen tako?

41. I mi smo još pravedno osudjeni; jer primamo po svojim delima kao što smo zaslužili; ali On nikakvo zlo nije uèinio.

42. I reèe Isusu: Opomeni me se, Gospode, kad dodješ u carstvo svoje.

43. I reèe mu Isus: Zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.

44. A beše oko šestog sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetog.

45. I pomrèa sunce, i zaves crkveni razdre se napola.

46. I povikavši Isus glasno reèe: Oèe! U ruke Tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.

47. A kad vide kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: Zaista ovaj èovek beše pravednik.

48. I sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje.

49. A svi Njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje behu išle za Njim iz Galileje, i gledahu ovo.

50. I gle, èovek, po imenu Josif, savetnik, èovek dobar i pravedan,

51. (On ne beše pristao na njihov savet i na posao) iz Arimateje grada judejskog, koji i sam èekaše carstvo Božije,

52. On pristupivši k Pilatu zaiska telo Isusovo.

53. I skide Ga, i obavi platnom, i metnu Ga u grob iseèen, u kome niko ne beše nikad metnut.

54. I dan beše petak, i subota osvitaše.

55. A žene koje behu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob i kako se telo metnu.

56. Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.