Luka 6

1. Dogodi Mu se pak u prvu subotu po drugom danu pashe da idjaše kroz useve, i uèenici Njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jedjahu.

2. A neki od fariseja rekoše im: Zašto èinite šta ne valja èiniti u subotu?

3. I odgovarajuæi Isus reèe im: Zar niste èitali ono što uèini David kad ogladne, on i koji behu s njim?

4. Kako udje u kuæu Božiju, i uze hlebove postavljene i izjede, i dade ih onima što behu s njim, kojih nikome ne valjaše jesti osim jedinih sveštenika.

5. I reèe im: Sin je èoveèiji Gospodar i od subote.

6. A dogodi se u drugu subotu da On udje u zbornicu i uèaše, i beše onde èovek kome desna ruka beše suva.

7. Književnici pak i fariseji gledahu za Njim neæe li u subotu isceliti, da Ga okrive.

8. A On znaše pomisli njihove, i reèe èoveku koji imaše suvu ruku: Ustani i stani na sredu. A on ustade i stade.

9. A Isus reèe im: Da vas zapitam: Šta valja u subotu èiniti, dobro ili zlo? Održati dušu ili pogubiti? A oni æutahu.

10. I pogledavši na sve njih reèe mu: Pruži ruku svoju. A on uèini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.

11. A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugom šta bi uèinili Isusu.

12. Tih, pak, dana izidje na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noæ na molitvi Božijoj.

13. I kad bi dan, dozva uèenike svoje, i izabra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva:

14. Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegovog, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija,

15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejevog i Simona prozvanog Zilota,

16. Judu Jakovljevog, i Judu Iskariotskog, koji Ga i izdade.

17. I izišavši s njima stade na mestu ravnom, i gomila uèenika Njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judinaje i iz Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog,

18. Koji dodjoše da Ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i isceljivahu se.

19. I sav narod tražaše da Ga se dotaknu; jer iz Njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.

20. I On podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije.

21. Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmejati.

22. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo Sina radi èoveèijeg.

23. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima oèevi njihovi.

24. Ali teško vama bogati; jer ste veæ primili utehu svoju.

25. Teško vama siti sad; jer æete ogladneti. Teško vama koji se smejete sad; jer æete zaplakati i zaridati.

26. Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako èinili i lažnim prorocima oèevi njihovi.

27. Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro èinite onima koji na vas mrze;

28. Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vredjaju.

29. Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoæe da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju.

30. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.

31. I kako hoæete da èine vama ljudi èinite i vi njima onako.

32. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.

33. I ako èinite dobro onima koji vama dobro èine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici èine tako.

34. I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da æete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.

35. Ali, ljubite neprijatelje svoje, i èinite dobro, i dajte u zajam ne nadajuæi se nièemu; i biæe vam velika plata, i biæete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima.

36. Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.

37. I ne sudite, i neæe vam suditi; i ne osudjujte, i neæete biti osudjeni; opraštajte, i oprostiæe vam se.

38. Dajte, i daæe vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daæe vam u naruèje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom æe vam se vratiti.

39. I kaza im prièu: Može li slepac slepca voditi? Neæe li oba pasti u jamu?

40. Nema uèenika nad uèiteljem svojim, nego i sasvim kad se izuèi, biæe kao i uèitelj njegov.

41. A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne oseæaš?

42. Ili kako možeš reæi bratu svom: Brate! Stani da izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa æeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.

43. Jer nema drveta dobrog da radja zao rod; niti drveta zlog da radja dobar rod.

44. Jer se svako drvo po rodu svom poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se groždje bere s kupine,

45. Dobar èovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao èovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.

46. A što me zovete: Gospode! Gospode! A ne izvršujete šta vam govorim?

47. Svaki koji ide za mnom i sluša reèi moje i izvršuje ih, kazaæu vam kakav je:

48. On je kao èovek koji gradi kuæu, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dodjoše vode, navali reka na onu kuæu i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.

49. A koji sluša i ne izvršuje on je kao èovek koji naèini kuæu na zemlji bez temelja, na koju navali reka i odmah je obori, i raspade se kuæa ona strašno.