Marko 11

1. I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore maslinske, posla dvojicu od uèenika svojih

2. I reèe im: Idite u selo što je pred vama, i odmah kako udjete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usedao; odrešite ga i dovedite.

3. I ako vam ko reèe: Šta to èinite? Kažite: Treba Gospodu; i odmah æe ga poslati ovamo.

4. A oni odoše, i nadjoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odrešiše ga.

5. I neko od onih što stajahu onde rekoše im: Zašto drešite magare?

6. A oni rekoše im kao što im zapovedi Isus; i ostaviše ih.

7. I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usede na nj.

8. A mnogi prostreše haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.

9. A koji idjahu pred Njim i za Njim, vikahu govoreæi: Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje!

10. Blagosloveno carstvo oca našeg Davida koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

11. I udje Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, izadje u Vitaniju s dvanaestoricom.

12. I sutradan kad izadjoše iz Vitanije, ogladne.

13. I videvši izdaleka smokvu s lišæem dodje ne bi li šta našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nadje osim lišæa; jer još ne beše vreme smokvama.

14. I odgovarajuæi Isus reèe joj: Da odsad od tebe niko ne jede roda doveka. I slušahu uèenici Njegovi.

15. I dodjoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onih što menjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove.

16. I ne dade da ko pronese suda kroz crkvu.

17. I uèaše govoreæi im: Nije li pisano: Dom moj neka se zove dom molitve svim narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu.

18. I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi Ga pogubili; plašili su Ga se, jer Ga je narod slušao.

19. I kad bi uveèe izadje napolje iz grada.

20. I u jutru prolazeæi videše smokvu gde se posušila iz korena.

21. I opomenuvši se Petar reèe Mu: Ravi! Gle, smokva što si je prokleo, posušila se.

22. I odgovarajuæi Isus reèe im:

23. Imajte veru Božju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svom, nego uzveruje da æe biti kao što govori: biæe mu šta god reèe.

24. Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi verujte da æete primiti; i biæe vam.

25. I kad stojite na molitvi, praštajte ako šta imate na koga: da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogreške vaše.

26. Ako li, pak, vi ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogreške vaše.

27. I dodjoše opet u Jerusalim; i kad hodjaše po crkvi dodjoše k Njemu glavari sveštenièki i književnici i starešine,

28. I rekoše Mu: Kakvom vlasti to èiniš? I ko ti dade vlast tu, da to èiniš?

29. A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu reè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim.

30. Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.

31. I mišljahu u sebi govoreæi: Ako kažemo: S neba, reæi æe: Zašto mu dakle ne verovaste?

32. Ako li kažemo: Od ljudi, bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok beše.

33. I odgovarajuæi rekoše Isusu: Ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: Ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.