Marko 2

1. I udje opet u Kapernaum posle nekoliko dana; i èu se da je u kuæi.

2. I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se zbiju; i kazivaše im reè.

3. I dodjoše k Njemu s oduzetim koga su nosili èetvoro.

4. I ne moguæi približiti se k Njemu od naroda otkriše kuæu gde On beše, i prokopavši spustiše odar na kome oduzeti ležaše.

5. A Isus videvši veru njihovu reèe uzetome: Sinko! Opraštaju ti se gresi tvoji.

6. A onde sedjahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim:

7. Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga?

8. I odmah razumevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reèe im: Što tako pomišljate u srcima svojim?

9. Šta je lakše? Reæi uzetome: Opraštaju ti se gresi, ili reæi: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi?

10. No da znate da vlast ima Sin èoveèji na zemlji opraštati grehe, (reèe uzetome:)

11. Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma.

12. I usta odmah, i uzevši odar izadje pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreæi: Nikada toga videli nismo.

13. I izadje opet k moru; i sav narod idjaše k Njemu, i uèaše ih.

14. I prolazeæi vide Leviju Alfejevog gde sedi na carini, i reèe mu: Hajde za mnom. I ustavši ode za Njim.

15. I kad sedjaše Isus za trpezom u kuæi njegovoj, carinici i grešnici mnogi sedjahu s Njim i s uèenicima Njegovim: jer ih beše mnogo koji idjahu za Njim.

16. A književnici i fariseji videvši Ga gde jede s carinicima i s grešnicima govorahu uèenicima Njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima jede i pije?

17. I èuvši Isus reèe im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni. Ja nisam došao da dozovem pravednike no grešnike na pokajanje.

18. I behu uèenici Jovanovi i farisejski koji pošæahu; i dodjoše i rekoše Mu: Zašto uèenici Jovanovi i farisejski poste, a tvoji uèenici ne poste?

19. I reèe im Isus: Eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.

20. Nego æe doæi dani kad æe se oteti od njih ženik, i tada æe postiti, u one dane.

21. I niko ne prišiva novu zakrpu na staru haljinu; inaèe æe odadreti nova zakrpa od starog, i gora æe rupa biti.

22. I niko ne sipa novo vino u mehove stare; inaèe novo vino prodre mehove, i vino se prolije, i mehovi propadnu; nego novo vino u nove mehove sipati treba.

23. I dogodi Mu se da su išli u subotu kroz useve, i uèenici Njegovi trgahu putem klasje.

24. I fariseji govorahu Mu: Gledaj, zašto èine u subotu šta ne valja?

25. A On reèe im: Niste li nikad èitali šta uèini David kad mu bi do nevolje i ogladne s onima što behu s njim?

26. Kako udje u Božju kuæu pred Avijatarom poglavarom sveštenièkim i hlebove postavljene pojede kojih ne beše slobodno nikome jesti osim sveštenicima, i dade ih onima koji behu s njim?

27. I govoraše im: Subota je naèinjena èoveka radi, a nije èovek subote radi.

28. Dakle je Gospodar Sin èoveèji i od subote.