Djela apostolska 14

1. U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno udjoše o zbornicu jevrejsku, i govorahu tako da verova veliko mnoštvo Jevreja i Grka.

2. A Jevreji koji ne verovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braæu.

3. Ali oni ostaše dosta vremena govoreæi slobodno u Gospodu koji svedoèaše reè blagodati svoje i davaše te se tvorahu znaci i èudesa rukama njihovim.

4. A mnoštvo gradsko razdeli se, i jedni behu s Jevrejima, a jedni s apostolima.

5. A kad navališe i neznabošci i Jevreji sa svojim poglavarima da im dosade i kamenjem da ih pobiju,

6. Oni doznavši pobegoše u gradove likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu.

7. I onamo propovedahu jevandjelje.

8. I jedan èovek u Listri sedjaše nemoæan u nogama, i beše hrom od utrobe matare svoje, i ne beše nikad hodio.

9. Ovaj slušaše Pavla gde govori. Pavle pogledavši na nj i videvši da veruje da æe ozdraviti,

10. Reèe velikim glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoèi, i hodjaše.

11. A kad vide narod šta uèini Pavle, podigoše glas svoj govoreæi likaonski: Bogovi naèiniše se kao ljudi, i sidjoše k nama.

12. I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše reèju.

13. A sveštenik Jupitera koji beše pred gradom njihovim dovede junce, i donese vence pred vrata, i s narodom htede da prinosi žrtvu.

14. A kad èuše apostoli, Varnava i Pavle, razdreše haljine svoje, i skoèiše medju narod vièuæi i govoreæi:

15. Ljudi! Šta to èinite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovedamo jevandjelje da se od ovih lažnih stvari obratite k Bogu Živom, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;

16. Koji u prošavšim naraštajima beše pustio sve narode da idu svojim putevima:

17. I opet ne ostavi sebe neposvedoèenog, èineæi dobro, dajuæi nam s neba dažd i godine rodne, puneæi srca naša jelom i veseljem.

18. I ovo govoreæi jedva ustaviše narod da im ne prinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kuæi. A dok oni življahu onde i uèahu,

19. Dodjoše iz Antiohije i iz Ikonije nekakvi Jevreji, i kad se oni prepirahu slobodno, podgovoriše narod da ih odustanu, govoreæi da ništa pravo ne govore, nego sve lažu. I podgovorivši narod zasuše Pavla kamenjem i izvukoše ga iz grada misleæi da je mrtav.

20. A kad ga opkoliše uèenici njegovi, ustade i udje u grad, i sutradan izidje s Varnavom u Dervu.

21. I propovedivši jevandjelje gradu onom i nauèivši mnoge vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju.

22. Utvrdjujuæi duše uèenika i savetujuæi ih da ostanu u veri, i da nam kroz mnoge nevolje valja uæi u carstvo Božje.

23. I postavivši im starešine po svim crkvama, i pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu koga verovaše.

24. I prošavši Pisidiju dodjoše u Pamfiliju.

25. I govorivši reè Gospodnju u Perzi sidjoše u Ataliju.

26. I odande otploviše u Antiohiju, odakle behu predani blagodati Božjoj na delo koje svršiše.

27. A kad dodjoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta uèini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vere.

28. I ostaše onde ne malo vremena s uèenicima.