Djela apostolska 23
1. A Pavle pogledavi na skuptinu reèe: Ljudi braæo! Ja sa svom dobrom savesti iveh pred Bogom do samog ovog dana.
2. A poglavar svetenièki Ananija zapovedi onima to stajahu kod njega da ga biju po ustima.
3. Tada mu reèe Pavle: Tebe æe Bog biti, zide okreèeni! I ti sedi te mi sudi po zakonu, a prestupajuæi zakon zapoveda da me biju.
4. A oni to stajahu naokolo rekoe: Zar psuje Bojeg poglavara svetenièkog?
5. A Pavle reèe: Ne znadoh, braæo, da je poglavar svetenièki, jer stoji napisano: Stareini naroda svog da ne govori runo.
6. A znajuæi Pavle da je jedan deo sadukeja a drugi fariseja povika na skuptini: Ljudi braæo! Ja sam farisej i sin farisejev: za nadu i za vaskrsenje iz mrtvih doveden sam na sud.
7. A kad on ovo reèe, postade raspra medju sadukejima i farisejima, i razdeli se narod.
8. Jer sadukeji govore da nema vaskrsenja, ni andjela ni duha; a fariseji priznaju oboje.
9. I postade velika vika, i ustavi knjievnici od strane farisejske prepirahu se medju sobom govoreæi: Nikakvo zlo ne nalazimo na ovom èoveku; ako li mu govori duh ili andjeo, da se ne suprotimo Bogu.
10. A kad posta raspra velika, pobojavi se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovedi da sidju vojnici i da ga otmu izmedju njih, i da ga odvedu u logor.
11. A onu noæ stade Gospod pred njega i reèe: Ne boj se, Pavle, jer kao to si svedoèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svedoèiti.
12. A kad bi dan, uèinie neki od Jevreja veæe i zaklee se govoreæi da neæe ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla.
13. A bee ih vie od èetrdeset koji ovu kletvu uèinie.
14. Ovi pristupivi ka glavarima svetenièkim i stareinama, rekoe: Kletvom zaklesmo se da neæemo nita okusiti dok ne ubijemo Pavla;
15. Sad dakle vi sa saborom kaite vojvodi da ga sutra svede k vama, kao da biste hteli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo pre nego se on priblii.
16. A sin sestre Pavlove èuvi ovu zasedu dodje i udje u logor i kaza Pavlu.
17. A Pavle dozvavi jednog od kapetana reèe: Ovo momèe odvedi k vojvodi, jer ima neto da mu kae.
18. A on ga uze i dovede k vojvodi, i reèe: Suanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momèe dovedem k tebi koje ima neto da ti govori.
19. A vojvoda uzevi ga za ruku, i otiavi nasamo, pitae ga: ta je to ima da mi kae?
20. A ono reèe: Jevreji dogovorie se da te zamole da sutra svede Pavla k njima na skuptinu, kao da bi hteli bolje ispitati za njega;
21. Ali ti ih nemoj posluati, jer ga èekaju od njih vie od èetrdeset ljudi koji su se zakleli da neæe ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i èekaju tvoje obeæanje.
22. A vojvoda onda otpusti momèe zapovedivi mu: Nikom ne kazuj da si mi ovo javio.
23. I dozvavi dvojicu od kapetana reèe: Pripravite mi dvesta vojnika da idu do Æesarije, i sedamdeset konjika i dvesta strelaca, po treæem satu noæi.
24. I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije.
25. I napisa poslanicu u kojoj ovako govorae:
26. Od Klaudija Lisije èestitom Filiksu pozdravlje.
27. Èoveka ovog uhvatie Jevreji i htee da ga ubiju; ja pak dodjoh s vojnicima i oteh ga doznavi da je Rimljanin.
28. I eleæi doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skuptinu.
29. Tada nadjoh da ga krive za pitanja zakona njihovog, a da nema nikakve krivice koja zasluuje smrt ili okove.
30. I doznavi ja ugovor jevrejski o glavi ovog èoveka odmah ga poslah k tebi zapovedivi i suparnicima njegovim da pred tobom kau ta imaju na nj. Zdrav budi!
31. A vojnici onda, kao to im se zapovedi, uzee Pavla i odvedoe ga noæu u Antipatridu.
32. A sutradan ostavivi konjike da idu s njim, vratie se u logor.
33. A oni doavi u Æesariju, predae poslanicu sudiji i izvedoe Pavla preda nj.
34. A sudija proèitavi poslanicu zapita odakle je; i doznavi da je iz Kilikije
35. Reèe: Ispitaæu te kad suparnici tvoji dodju. I zapovedi da ga èuvaju u dvoru Irodovom.