Djela apostolska 28
1. I kad izidjoe sreæno iz ladje, tada razumee da se ostrvo zove Melit.
2. A divljaci èinjahu nam ne malu ljubav, jer naloie oganj i primie nas sve zbog dada koji idjae, i zbog zime.
3. A Pavle zgrabivi gomilu granja naloi na oganj, i iziavi zmija od vruæine skoèi mu na ruku.
4. I kad videe divljaci zmiju gde visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugom: Jamaèno je ovaj èovek krvnik, kog izbavljenog od mora sud Boji ne ostavi da ivi.
5. A on otresavi zmiju u oganj ne bi mu nita zlo.
6. A oni èekahu da on oteèe ili ujedanput da padne mrtav. A kad zadugo èekae, i videe da mu nita zlo ne bi, promenie se, i govorahu da je on bog.
7. A naokolo oko onog mesta behu sela poglavara od ostrva po imenu Poplija, koji nas primi i ugosti ljubazno tri dana.
8. A dogodi se da otac Poplijev leae od groznice i od srdobolje, kome uavi Pavle pomoli se Bogu i metnu ruke svoje na nj i isceli ga.
9. A kad to bi, dolaahu i drugi koji behu bolesni na ostrvu onom, i isceljivahu se.
10. I potovahu nas velikim èastima; i kad podjosmo, spremie nam to je od potrebe.
11. A posle tri meseca odvezosmo se na ladji aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i behu na njoj napisani Dioskuri.
12. I doplovivi u Sirakuzu ostasmo onde tri dana.
13. A odande otplovivi dodjosmo u Rigiju; i posle jednog dana kad dunu jug, dodjosmo drugi dan u Potiole.
14. Onde nadjemo braæu, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako podjosmo u Rim.
15. I odande èuvi braæa za nas izidjoe nam na susret sve do Apijeva pazara i tri krème. I kad ih vide Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se.
16. A kad dodjosmo u Rim, kapetan predade sunje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti da ivi gde hoæe s vojnikom koji ga èuvae.
17. A posle tri dana Pavle sazva stareine jevrejske. I kad se oni skupie, govorae im: Ljudi braæo! Ja nita ne uèinih protivno narodu ili obièajima otaèkim; i Jerusalimljani predae me kao sunja u ruke Rimljanima,
18. Koji izvidevi za mene htee da me puste, jer se ne nadje na meni nijedna smrtna krivica.
19. Ali kad Judinajci govorahu nasuprot, natera me nevolja da se item pred æesara, ne kao da bih svoj narod imao ta tuiti.
20. Toga radi uzroka zamolih vas da se vidimo i da se razgovorimo; jer nade radi Izrailjeve okovan sam u ovo gvodje.
21. A oni mu rekoe: Mi niti primismo pisma za te iz Judinaje; niti dodje ko od braæe da javi ili da govori ta zlo za tebe.
22. Nego molimo da èujemo od tebe ta misli; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori.
23. I odredivi mu dan dodjoe k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivae svedoèeæi carstvo Boje i uveravajuæi ih za Isusa iz zakona Mojsijevog i iz proroka od jutra do samog mraka.
24. I jedni verovahu onome to govorae a jedni ne verovahu.
25. A buduæi nesloni medju sobom, odlaahu kad reèe Pavle jednu reè: Dobro kaza Duh Sveti preko proroka Isaije oèevima naim
26. Govoreæi: Idi k narodu ovome i kai: Uima æete èuti i neæete razumeti; i oèima æete gledati i neæete videti.
27. Jer odrveni srce ovog naroda, i uima teko èuju, i oèima svojim zamurie da kako ne vide oèima, i uima ne èuju, i da se ne obrate da ih iscelim.
28. Da vam je dakle na znanje da se neznabocima posla spasenje Boje, oni æe i èuti.
29. I kad on ovo reèe, otidoe Jevreji prepiruæi se medju sobom.
30. A Pavle ostade pune dve godine o svom troku, i doèekivae sve koji mu dolaahu,
31. Propovedajuæi carstvo Boje, i uèeæi o Gospodu naem Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjae.