Druga knjiga Ljetopisa 36
1. Tada uze narod zemaljski Joahaza, sina Josijinog, i zacarie ga mesto oca njegovog u Jerusalimu.
2. Dvadeset i tri godine imae Joahaz kad poèe carovati, i carova tri meseca u Jerusalimu.
3. Jer ga svre car misirski u Jerusalimu i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanata zlata.
4. I postavi car misirski Elijakima brata njegovog carem nad Judom i Jerusalimom, i pre mu bee ime Joakim; a Joahaza brata njegovog uze Nehaon i odvede ga u Misir.
5. Dvadeset i pet godina bee Joakimu kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu; i èinjae zlo pred Gospodom Bogom svojim.
6. I dodje na nj Navuhodonosor car vavilonski, i sveza ga u dvoje verige bronzane i odvede ga u Vavilon.
7. I sudove doma Gospodnjeg odnese Navuhodonosor u Vavilon, i metnu ih u crkvu svoju u Vavilonu.
8. A ostala dela Joakimova i gadove koje je èinio, i ta se na njemu nadje, eto, to je zapisano u knjizi o carevima Izrailjevim i Judinim; i zacari se na njegovo mesto Joahin sin njegov.
9. Bee Joahinu osam godina kad poèe carovati, i carova tri meseca i deset dana u Jerusalimu; i èinjae to je zlo pred Gospodom.
10. I kad prodje ona godina, posla car Navuhodonosor, te ga odnesoe u Vavilon sa zakladama doma Gospodnjeg, a carem postavi Sedekiju, brata njegovog nad Judom i Jerusalimom.
11. Dvadeset i jedna godina bee Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu.
12. I èinjae zlo pred Gospodom Bogom svojim, i ne pokori se pred Jeremijom prorokom, koji mu govorae iz usta Gospodnjih;
13. Nego se jo odvre od cara Navuhodonosora, koji ga bee zakleo Bogom; i otvrdnu vratom svojim i otvrdnu srcem svojim da se ne obrati ka Gospodu Bogu Izrailjevom.
14. I svi glavari izmedju svetenika i narod greae veoma mnogo po svim gadnim delima drugih naroda, skvrneæi dom Gospodnji, koji bee osvetio u Jerusalimu.
15. I Gospod Bog otaca njihovih slae k njima zarana jednako glasnike svoje, jer mu bee ao naroda Njegovog i stana Njegovog.
16. A oni se rugahu glasnicima Bojim, i ne marahu za reèi Njegove, i smejahu se prorocima Njegovim, dokle se ne raspali gnev Gospodnji na narod Njegov, te ne bi leka.
17. I dovede na njih cara haldejskog, koji pobi mladiæe njihove maèem u domu svetinje njihove, i ne poali ni mladiæa ni devojke, ni starca ni nemoæna. Sve mu dade u ruke.
18. I sve sudove doma Bojeg, velike i male, i blago doma Gospodnjeg i blago carevo i knezova njegovih, sve odnese u Vavilon.
19. I upalie dom Boji, i razvalie zid jerusalimski, i sve dvorove u njemu popalie ognjem, i iskvarie sve dragocene zaklade njegove.
20. I ta ih osta od maèa, odnese u Vavilon i bie robovi njemu i sinovima njegovim, dokle ne nasta carstvo persijsko,
21. Da se ispuni reè Gospodnja koju reèe ustima Jeremijinim, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer poèivae sve vreme dokle bee pusta, dokle se ne navri sedamdeset godina.
22. Ali prve godine Kira, cara persijskog, da bi se ispunila reè Gospodnja koju reèe na usta Jeremijina, podie Gospod duh Kira cara persijskog, te oglasi po svemu carstvu svom i raspisa govoreæi:
23. Ovako veli Kir, car persijski: Sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i On mi je zapovedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judinaji. Ko je izmedju vas od svega naroda Njegovog? Gospod Bog njegov neka bude s njim, pa nek ide.