Jošua 10

1. A kad èu Adonisedek car jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga kao što je uèinio s Jerihonom i njegovim carem, tako da je uèinio i s Gajem i njegovim carem, i da su Gavaonjani uèinili mir s Izrailjem i stoje usred njih,

2. Uplaši se vrlo; jer Gavaon beše velik grad kao kakav carski grad, i beše veæi od Gaja, i svi ljudi u njemu behu hrabri.

3. Zato posla Adonisedek car jerusalimski k Oamu caru hevronskom i k Piramu caru jarmutskom i k Jafiji caru lahiskom i k Daviru caru jeglonskom, i poruèi:

4. Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer uèini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim.

5. I skupi se i podje pet careva amorejskih, car jerusalimski, car hevronski, car jarmutski, car lahiski, car jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u logor pod Gavaonom poèeše ga biti.

6. Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u logor u Galgal i rekoše: Nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi amorejski koji žive u gorama.

7. I izadje Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što beše za boj, svi junaci.

8. I Gospod reèe Isusu: Ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neæe održati pred tobom.

9. I Isus udari na njih iznenada, išavši celu noæ od Galgala,

10. I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potera putem kako se ide u Vet-Oron, i sekoše ih do Azike i do Makide.

11. A kad bežahu ispred Izrailja i behu niz vrlet vet-oronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnog nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi maèem.

12. Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevim, i reèe pred sinovima Izrailjevim: Stani sunce nad Gavaonom, i meseèe nad dolinom elonskom.

13. I stade sunce i ustavi se mesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Istinitog? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za ceo dan.

14. I ne bi takvog dana ni pre ni posle, da Gospod posluša glas èoveèji, jer Gospod vojeva za Izrailja.

15. I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.

16. A onih pet careva utekoše i sakriše se u peæinu kod Makide.

17. I dodje glas Isusu: Nadje se pet careva sakrivenih u peæini kod Makide.

18. A Isus reèe: Privalite veliko kamenje na vrata peæine, i namestite ljude kod nje da ih èuvaju.

19. A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da udju u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš.

20. A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvim, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove,

21. Vrati se sav narod zdravo u logor k Isusu u Makidu, i niko ne maèe jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednog.

22. Tada reèe Isus: Otvorite vrata od one peæine, i izvedite k meni onih pet careva iz peæine.

23. I uèiniše tako, i izvedoše k meni onih pet careva iz peæine: cara jerusalimskog, cara hevronskog, cara jarmutskog, cara lahiskog, cara jeglonskog.

24. A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i reèe vojvodama od vojske koji behu išli s njim: Pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovim carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim.

25. A Isus im reèe: Ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer æe tako uèiniti Gospod svim neprijateljima vašim na koje zavojštite.

26. Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i obesi ih na pet drveta, i ostaše viseæi na drvetima do veèera.

27. A o zahodu sunèanom zapovedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u peæinu, u koju se behu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata peæine, koje osta onde do danas.

28. Istog dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj iseèe oštrim maèem, i cara njenog i njih pobi, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi nijednog živog; i uèini s carem makidskim kao što uèini s carem jerihonskim.

29. Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu.

30. Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njenog; i iseèe sve oštrim maèem, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi u njoj nijednog živog; i uèini s carem njenim kao što uèini s carem jerihonskim.

31. Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u logor pred njim, i stade ga biti.

32. I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sutradan, i iseèe sve oštrim maèem, sve duše što behu u njemu, isto onako kako uèini s Livnom.

33. Tada dodje Oram car gezerski u pomoæ Lahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ.

34. Potom podje Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u logor prema njemu udariše na nj;

35. I uzeše ga isti dan, i isekoše sve oštrim maèem; sve duše što behu u njemu pobi taj dan isto onako kako uèini s Lahisom.

36. Potom se podiže Isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti;

37. I uzeše ga i isekoše oštrim maèem, i cara njegovog i sve gradove njegove, sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog isto onako kako uèini s Jeglonom; zatre ga sa svim dušama što behu u njemu.

38. Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti;

39. I uze ga i cara njegovog i sve gradove njegove, i isekoše ih oštrim maèem i zgubiše sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog; kao što uèini s Hevronom, tako uèini s Davirom i carem njegovim, i kao što uèini s Livnom i carem njenim.

40. Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednog živog, nego sve duše žive zgubi, kao što beše zapovedio Gospod Bog Izrailjev.

41. I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju gosensku do Gavaona.

42. A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja.

43. Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.