Jošua 14

1. A ovo je što dobiše nasledstvo sinovi Izrailjevi u zemlji hananskoj, što razdeliše u nasledstvo Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i poglavari porodica otaèkih po plemenima sinova Izrailjevih,

2. Žrebom deleæi im nasledstvo, kao što zapovedi Gospod preko Mojsija, medju devet plemena i polovinu plemena.

3. Jer Mojsije dade nasledstvo dvema plemenima i polovini plemena s ove strane Jordana, a Levitima ne dade nasledstvo medju njima.

4. Jer sinova Josifovih behu dva plemena: Manasijino i Jefremovo, i Levitima ne daše deo u zemlji, osim gradova u kojima æe živeti i podgradja njihovih za stoku njihovu i za blago njihovo.

5. Kako beše zapovedio Gospod Mojsiju, tako uèiniše sinovi Izrailjevi i podeliše zemlju.

6. A sinovi Judini dodjoše k Isusu u Galgal, i reèe mu Halev sin Jefonijin Kenezej: Ti znaš šta je kazao Gospod Mojsiju sluzi Božjem za me i za te u Kadis-Varniji.

7. Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije sluga Gospodnji iz Kadis-Varnije da uhodim zemlju, i javih mu stvar, kako mi je bilo u srcu.

8. A braæa moja što idjoše sa mnom uplašiše srce narodu; ali se ja jednako držah Gospoda Boga svog.

9. I zakle se Mojsije onaj dan govoreæi: Zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojim, dopašæe tebi u nasledstvo i sinovima tvojim doveka; jer si se sasvim držao Gospoda Boga mog.

10. A sada, eto, saèuva me Gospod u životu, kao što je rekao; ima veæ èetrdeset i pet godina kako to reèe Gospod Mojsiju, kad Izrailj idjaše po pustinji; i sad, eto, ima mi danas osamdeset i pet godina.

11. I danas sam jošte krepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krepost mi je i sad onakva kakva je bila onda za boj i da odlazim i dolazim.

12. Zato daj mi sada ovu goru, za koju je govorio Gospod u onaj dan; jer si èuo u onaj dan da su onde Enakimi i gradovi veliki i tvrdi; da ako bude Gospod sa mnom, te ih isteram, kao što je Gospod kazao.

13. I Isus ga blagoslovi, i dade Hevron Halevu sinu Jefonijinom u nasledstvo.

14. Zato pripade Hevron Halevu sinu Jefonijinom Kenezeju u nasledstvo do današnjeg dana, jer se jednako držao Gospoda Boga Izrailjevog.

15. A ime Hevronu beše pre Kirijat-Arva, a Arva beše velik èovek medju Enakimima. I zemlja poèinu od rata.