Jošua 6

1. A Jerihon se zatvori, i èuvaše se od sinova Izrailjevih; niko nije izlazio, niti je ko ulazio.

2. A Gospod reèe Isusu: Evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegovog i junake njegove.

3. Zato obidjite oko grada svi vojnici, iduæi oko grada jedanput na dan; tako uèinite šest dana.

4. A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovèegom; a sedmog dana obidjite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube.

5. Pa kad otežuæi zatrube u rogove ovnujske, èim èujete glas od trube, neka povièe sav narod glasno; i zidovi æe gradski popadati na svom mestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se.

6. Tada Isus sin Navin dozva sveštenike, i reèe im: Uzmite kovèeg zavetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovèegom Gospodnjim.

7. A narodu reèe: Idite i obidjite oko grada, i vojnici neka idu pred kovèegom Gospodnjim.

8. A kad Isus reèe narodu, sedam sveštenika noseæi sedam truba od rogova ovnujskih podjoše pred Gospodom, i zatrubiše u trube, a kovèeg zaveta Gospodnjeg podje za njima.

9. A vojnici podjoše pred sveštenicima, koji trubljahu u trube, a ostali podjoše za kovèegom; i iduæi trubljahu u trube.

10. A narodu zapovedi Isus govoreæi: Ne vièite, i nemojte da vam se èuje glas, i nijedna reè da ne izadje iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: Vièite; tada æete vikati.

11. Tako obidje kovèeg Gospodnji oko grada jednom; pa se vratiše u logor, i noæiše u logoru.

12. A sutra usta Isus rano, i sveštenici uzeše kovèeg Gospodnji.

13. I sedam sveštenika noseæi sedam truba od rogova ovnujskih idjahu pred kovèegom Gospodnjim, i iduæi trubljahu u trube; a vojnici idjahu pred njima, a ostali idjahu za kovèegom Gospodnjim; iduæi trubljahu u trube.

14. I jednom obidjoše oko grada drugog dana, pa se vratiše u logor; tako uèiniše šest dana.

15. A sedmog dana ustaše zorom, i obidjoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obidjoše oko grada sedam puta.

16. A kad bi sedmi put da zatrube sveštenici u trube, Isus reèe narodu: Vièite, jer vam Gospod dade grad.

17. A grad da bude proklet Gospodu i šta je god u njemu; samo Rava kurva neka ostane u životu i svi koji budu kod nje u kuæi, jer sakri poslanike koje smo poslali.

18. Ali se èuvajte od prokletih stvari da i sami ne budete prokleti uzevši šta prokleto, i da ne navuèete prokletstvo na logor Izrailjev i smetete ga.

19. Nego sve srebro i zlato i posudje od bronze i od gvoždja neka bude sveto Gospodu, neka udje u riznicu Gospodnju.

20. Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod èu glas trubni i povika glasno, popadaše zidovi na mestu svom; i narod udje u grad, svaki naprema se; i uzeše grad.

21. I pobiše, kao prokleto, oštrim maèem sve što beše u gradu, i žene i ljude, i decu, i starce i volove i ovce i magarce.

22. A onoj dvojici što uhodiše zemlju reèe Isus: Idite u kuæu one žene kurve, i izvedite nju i sve što je njeno, kao što ste joj se zakleli.

23. I otišavši oni momci što uhodiše zemlju, izvedoše Ravu i oca joj i mater joj i braæu joj i šta god beše njeno, i sav rod njen izvedoše, i ostaviše ih iza logora Izrailjevog.

24. A grad spališe ognjem i šta beše u njemu; samo srebro i zlato i posudje od bronze i od gvoždja metnuše u riznicu doma Gospodnjeg.

25. A Ravu kurvu i dom oca njenog i sve što beše njeno ostavi u životu Isus, i ona osta medju Izrailjcima do danas, jer sakri poslanike koje posla Isus da uhode Jerihon.

26. I u to vreme prokle Isus govoreæi: Proklet da je pred Gospodom èovek koji bi ustao da gradi ovaj grad Jerihon! Na prvencu svom osnovao ga, i na mezimcu svom postavio mu vrata!

27. I Gospod beše sa Isusom, i razglasi se ime njegovo po svoj zemlji.