Prva knjiga o Samuelu 20
1. A David pobee iz Najota u Rami, i dodje i reèe Jonatanu: ta sam uèinio? Kakva je krivica moja? I ta sam zgreio ocu tvom, te trai duu moju?
2. A on mu reèe: Saèuvaj Boe! Neæe ti poginuti. Evo otac moj ne èini nita, ni veliko ni malo, a da meni ne kae; a kako bi to tajio od mene otac moj? Neæe to biti.
3. A David zaklinjuæi se opet reèe: Otac tvoj zna dobro da sam naao ljubav u tebe, pa veli: Ne treba da dozna za ovo Jonatan, da se ne oalosti. Ali tako iv bio Gospod i tako iva bila dua tvoja, samo je jedan korak izmedju mene i smrti.
4. A Jonatan reèe Davidu: ta eli dua tvoja? Ja æu ti uèiniti.
5. I David reèe Jonatanu: Evo sutra je mladina, kad treba s carem da jedem, pusti me dakle da se sakrijem u polju do treæe veèeri.
6. Ako zapita za me otac tvoj, ti reci: Vrlo mi se molio David da otrèi u Vitlejem grad svoj, jer je onde godinja rtva svega roda njegovog.
7. Ako kae: Dobro, biæe miran sluga tvoj; ako li se razgnevi, znaj da je zlo naumio.
8. Uèini, dakle, milost sluzi svom, kad si veru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim; ako je kakva krivica na meni, ubij me sam, jer zato bi me vodio k ocu svom?
9. A Jonatan mu reèe: Boe saèuvaj; jer da doznam da je otac moj naumio zlo da te zadesi, zar ti ne bih javio?
10. A David reèe Jonatanu: Ko æe mi javiti ako ti otac odgovori ta je zlo?
11. A Jonatan reèe Davidu: Hodi da izadjemo u polje. I izidjoe obojica u polje.
12. I Jonatan reèe Davidu: Gospode Boe Izrailjev! Kad iskuam oca svog sutra u ovo doba ili prekosutra, i bude dobro po Davida, ako ne poaljem k tebi i ne javim ti,
13. Neka Gospod uèini tako Jonatanu i tako neka doda. Ako li otac moj bude naumio da ti uèini zlo, ja æu ti javiti, i opraviæu te, i otiæi æe s mirom; i Gospod neka bude s tobom kao to je bio s ocem mojim.
14. A i ti, dokle sam iv, èiniæe meni milost Gospodnju da ne poginem;
15. I neæe uskratiti milosti svoje domu mom doveka, ni onda kad Gospod istrebi sve neprijatelje Davidove sa zemlje.
16. Tako Jonatan uèini veru s domom Davidovim govoreæi: Gospod neka trai iz ruku neprijatelja Davidovih.
17. I jo zakle Jonatan Davida ljubavlju svojom k njemu, jer ga ljubljae kao svoju duu
18. Potom reèe mu Jonatan: Sutra je mladina, i pitaæe se za te, jer æe tvoje mesto biti prazno.
19. A ti èekaj do treæeg dana, pa onda otidi brzo i dodji na mesto gde si se bio sakrio kad se ovo radilo, i sedi kod kamena Ezila.
20. A ja æu baciti tri strele ukraj tog kamena, kao da gadjam belegu.
21. I evo poslaæu momka govoreæi mu: Idi, nadji strele. Ako kaem momku: Eto strele su za tobom ovamo blie, digni ih; tada dodji, dobro je po te, i neæe ti biti nita, tako iv bio Gospod!
22. Ako li ovako kaem momku: Eto strele su pred tobom, tamo dalje; onda idi, jer te Gospod alje.
23. A za ove reèi to rekosmo ja i ti, evo, Gospod je svedok izmedju mene i tebe doveka.
24. Potom se David sakri u polju; i dodje mladina, i car sede za sto da jede.
25. A kad car sede na svoje mesto, po obièaju na mesto kod zida, Jonatan usta, a Avenir sede do Saula, a mesto Davidovo bee prazno.
26. I Saul ne reèe nita onaj dan, jer miljae, dogodilo mu se tagod, te nije èist, zacelo nije èist.
27. A sutradan, drugi dan meseca, opet bee prazno mesto Davidovo, a Saul reèe Jonatanu sinu svom: Zato sin Jesejev ne dodje na obed ni juèe ni danas?
28. A Jonatan odgovori Saulu: Vrlo me je molio David da otide do Vitlejema,
29. Rekavi: Pusti me, jer porodica naa ima rtvu u gradu, i sam mi je brat zapovedio; ako sam, dakle, naao milost pred tobom, da otidem i vidim braæu svoju. Zato nije doao na carev obed.
30. Tada se razgnevi Saul na Jonatana, te mu reèe: Nevaljali i neposluni sine! Zar ja ne znam da si izabrao sina Jesejevog sebi na sramotu i na sramotu svojoj nevaljaloj majci?
31. Jer, dokle je iv sin Jesejev na zemlji, neæe se utvrditi ni ti ni carstvo tvoje; zato polji sada i dovedi ga k meni, jer je zasluio smrt.
32. A Jonatan odgovori Saulu ocu svom i reèe mu: Zato da se pogubi? ta je uèinio?
33. Tada se Saul baci kopljem na nj da ga ubije. Tada vide Jonatan da je otac njegov naumio ubiti Davida.
34. I usta Jonatan od stola njegovog, i nita ne jede drugi dan po mladini; jer se zabrinu za Davida, to ga otac osramoti.
35. A kad bi ujutru, izadje Jonatan u polje u vreme kako bee ugovorio s Davidom, i s njim jedno momèe.
36. I reèe momku svom: Trèi da mi nadje strele koje æu pustiti. I momèe otrèa, a on pusti strelu preko njega.
37. A kad dodje momak do mesta kuda bee zastrelio Jonatan, viknu Jonatan za momkom govoreæi: Nije li strela dalje napred?
38. Jo viknu Jonatan za momkom: Bre, ne stoj. I momak Jonatanov pokupi strele, i vrati se gospodaru svom.
39. Ali momak ne znae nita, samo Jonatan i David znahu ta je.
40. I Jonatan dade oruje svoje momku koji bee s njim, i reèe mu: Idi, odnesi u grad.
41. I kad momak otide, David usta s june strane i pade nièice na zemlju, i pokloni se tri puta, i poljubie se, i plakae obojica, a David osobito.
42. I reèe Jonatan Davidu: Idi s mirom, kao to smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim rekavi: Gospod da je svedok izmedju mene i tebe i izmedju mog semena i tvog semena doveka.
43. I tako David ustavi otide, a Jonatan se vrati u grad.