Jeremija 21

1. Reè koja dodje Jeremiji od Gospoda kad posla k njemu car Sedekija Pashora sina Melhijinog i Sofoniju sina Masijinog sveštenika, i poruèi:

2. Upitaj Gospoda za nas, jer Navuhodonosor, car vavilonski, zavojšti na nas; eda bi nam uèinio Gospod po svim èudesima svojim, da otide od nas.

3. A Jeremija im reèe: Ovako recite Sedekiji:

4. Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Evo, ja æu okrenuti natrag oružje što je u vašim rukama, kojim se bijete s carem vavilonskim i s Haldejcima koji su vas opkolili iza zidova, i skupiæu ih usred tog grada.

5. I ja æu vojevati na vas rukom podignutom i mišicom krepkom i gnevom i jarošæu i žestinom velikom.

6. I pobiæu stanovnike tog grada, i ljude i stoku; od pomora velikog pomreæe.

7. A posle, veli Gospod, daæu Sedekiju cara Judinog i sluge njihove i narod, one koji ostanu u tom gradu od pomora, od maèa i od gladi, u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom i u ruke neprijateljima njihovim i u ruke onima koji traže dušu njihovu, te æe ih pobiti maèem, neæe ih žaliti ni štedeti niti æe se smilovati.

8. A narodu tom reci: Ovako veli Gospod: Evo ja stavljam pred vas put k životu i put k smrti.

9. Ko ostane u tom gradu, poginuæe od maèa ili od gladi ili od pomora; a ko izadje i preda se Haldejcima koji su vas opkolili, ostaæe živ, i duša æe mu biti mesto plena.

10. Jer okretoh lice svoje tome gradu na zlo, a ne na dobro, govori Gospod; u ruke caru vavilonskom biæe predan, i on æe ga spaliti ognjem.

11. A za dom cara Judinog èujte reè Gospodnju:

12. Dome Davidov, tako veli Gospod, sudite svako jutro, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovih da ne izidje kao oganj gnev moj i razgori se da ga niko ne može ugasiti za zloæu dela vaših.

13. Evo me na tebe, koji sediš u dolini, kao stena u ravnici, govori Gospod, na vas, koji govorite: Ko æe doæi na nas? I ko æe uæi u stanove naše?

14. Jer æu vas pokarati po plodu dela vaših, veli Gospod, i raspaliæu oganj u šumi njegovoj, koji æe proždreti sve što je oko njega.