Druga knjiga o Kraljevima 4

1. A jedna izmedju žena sinova proroèkih povika k Jelisiju govoreæi: Sluga tvoj, muž moj, umre, i ti znaš da se sluga tvoj bojao Gospoda: pa sada dodje rukodavalac da mi uzme dva sina u roblje.

2. A Jelisije joj reèe: Šta æu ti? Kaži mi šta imaš u kuæi? A ona reèe: Sluškinja tvoja nema u kuæi ništa do sudiæ ulja.

3. A on joj reèe: Idi, išti u naruè praznih sudova u svih suseda svojih, nemoj malo da išteš.

4. Pa otidi, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim, pa onda nalivaj u sve sudove, i kad se koji napuni, kaži neka uklone.

5. I ona otide od njega, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim; oni joj dodavahu a ona nalivaše.

6. A kad se sudovi napuniše, ona reèe sinu svom: Daj još jedan sud. A on joj reèe: Nema više. Tada stade ulje.

7. Potom ona otide i kaza èoveku Božijem; a on joj reèe: Idi, prodaj ulje, i oduži se; a šta preteèe, onim se hrani sa svojim sinovima.

8. Posle toga jednom idjaše Jelisije kroz Sunam, a onde beše bogata žena, koja ga ustavi da jede hleba; i otada kad god prolažaše, navraæaše se k njoj da jede hleba.

9. I ona reèe mužu svom: Gle, vidim da je svet èovek Božji ovaj što sve prolazi ovuda.

10. Da naèinimo malu klet, i da mu namestimo postelju i sto i stolicu i sveænjak, pa kad dodje k nama, neka se tu skloni.

11. Potom on dodje jednom onamo, i ušavši u klet poèinu onde.

12. I reèe momku svom Gijeziju: Zovi Sunamku. On je dozva; i ona stade pred njim.

13. I on reèe Gijeziju: Kaži joj: Eto staraš se za nas svakojako; šta hoæeš da ti uèinim? Imaš li šta da govorim caru ili vojvodi? A ona reèe: Ja živim sred svog naroda.

14. A on reèe: Šta bih joj dakle uèinio? A Gijezije reèe: Eto nema sina, a muž joj je star.

15. A on reèe: Zovi je. I on je dozva, i ona stade na vratima.

16. A on reèe: Do godine u ovo doba grliæeš sina. A ona reèe: Nemoj gospodaru moj, èoveèe Božji, nemoj varati sluškinje svoje.

17. I zatrudne žena, i rodi sina druge godine u isto doba, kao što joj reèe Jelisije.

18. I dete odraste. I jednom izadje k ocu svom k žeteocima;

19. I reèe ocu svom: Jaoh glava, jaoh glava! A on reèe momku: Nosi ga materi.

20. I on ga uze i odnese materi njegovoj, i leža na krilu njenom do podne, pa umre.

21. Tada otide ona gore, i namesti ga u postelju èoveka Božjeg, i zatvorivši ga izadje.

22. Potom viknu muža svog i reèe mu: Pošlji mi jednog momka i jednu magaricu da otrèim do èoveka Božjeg i da se vratim.

23. A on reèe: Zašto danas hoæeš da ideš k njemu? Niti je mladina ni subota. A ona reèe: Ne brini se.

24. I ona osamarivši magaricu reèe momku svom: Vodi i idi i nemoj zastajati mene radi na putu dokle ti ne kažem.

25. Tako pošavši dodje èoveku Božjem na goru karmilsku. A kad je èovek Božji ugleda gde ide k njemu, reèe Gijeziju sluzi svom: Evo Sunamke.

26. Trèi sad pred nju i reci joj: Jesi li zdravo? Je li zdravo muž tvoj? Je li zdravo sin tvoj? A ona reèe: Zdravo smo.

27. A kad dodje k èoveku Božjem na goru, zagrli mu noge, a Gijezije pristupi da je otera; ali èovek Božji reèe: Ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod sakri od mene i ne javi mi.

28. A ona reèe: Jesam li iskala sina od gospodara svog? Nisam li kazala: Nemoj me varati?

29. A on reèe Gijeziju: Opaši se i uzmi štap moj u ruku, pa idi; ako sretneš koga, nemoj ga pozdravljati, i ako te ko pozdravi, nemoj mu odgovarati, i metni moj štap na lice detetu.

30. A mati detinja reèe: Tako da je živ Gospod i tako da je živa duša tvoja, neæu te se ostaviti. Tada on usta i podje za njom.

31. A Gijezije otide napred i metnu štap na lice detetu, ali ne bi glasa ni oseæaja. Tada se vrati preda nj, i javi mu govoreæi: Ne probudi se dete.

32. I Jelisije udje u kuæu, i gle, dete mrtvo leži na njegovoj postelji.

33. I ušavši zatvori se s detetom, i pomoli se Gospodu.

34. Potom stade na postelju i leže na dete metnuv usta svoja na usta detetu, i oèi svoje na oèi njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagreja telo detetu.

35. Potom usta, i predje po kuæi jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad detetom. I kihnu dete sedam puta, i otvori dete oèi svoje.

36. Tada dozva Gijezija i reèe mu: Zovi Sunamku. I on je dozva, te dodje k njemu. I on joj reèe: Uzmi sina svog.

37. I ona ušavši pade k nogama njegovim, i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svog otide.

38. Potom vrati se Jelisije u Galgal. A beše glad u onoj zemlji, i sinovi proroèki sedjahu pred njim; a on reèe momku svom: Pristavi veliki lonac i skuvaj zelja sinovima proroèkim.

39. A jedan otide u polje da nabere zelja, i nadje divlju lozu i nabra s nje divljih tikvica pun plašt, i došavši saseèe ih u lonac gde beše zelje, jer ih ne poznavahu.

40. I usuše ljudima da jedu; a kad stadoše jesti onog zelja, povikaše govoreæi: Smrt je u loncu, èoveèe Božji! I ne mogahu jesti.

41. A on reèe: Donesite brašna. I sasu brašno u lonac, i reèe: Uspi ljudima neka jedu. I ne bi više nikakvog zla u loncu.

42. A dodje neko iz Val-Salise, i donese èoveku Božjem hleba od prvina, dvadeset hlebova jeèmenih, i novih zrna u klasu. A on reèe: Postavi narodu, neka jedu.

43. A sluga mu reèe: Kako æu to postaviti pred sto ljudi? Opet reèe: Postavi narodu, neka jedu; jer je tako kazao Gospod: Ješæe, i preteæi æe.

44. A on im postavi, te jedoše; i preteèe po reèi Gospodnjoj.