Izaija 17

1. Breme Damasku. Gle, Damask æe se ukinuti da ne bude više grad, nego æe biti gomila razvalina.

2. Gradovi aroirski biæe ostavljeni, biæe za stada, te æe u njima poèivati, i niko ih neæe plašiti.

3. Nestaæe gradova Jefremovih i carstva u Damasku i ostatku sirskom, biæe kao slava sinova Izrailjevih, veli Gospod nad vojskama.

4. I u taj æe dan istanèati slava Jakovljeva, i debelo telo njegovo omršaæe.

5. Jer æe biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biæe kao kad se kupi klasje u dolini rafajskoj.

6. Ali æe se ostaviti u njoj pabirci kao kad se otrese maslina, pa dve tri ostanu u vrhu, i èetiri pet na rodnim granama, veli Gospod Bog Izrailjev.

7. U to æe vreme èovek pogledati na Tvorca svog, i oèi njegove gledaæe na Sveca Izrailjevog;

8. A neæe pogledati na oltare, delo ruku svojih, niti æe gledati na ono što su naèinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunèane.

9. U to æe vreme tvrdi gradovi njegovi biti kao ostavljen grm i ogranak, jer æe se ostaviti radi sinova Izrailjevih, i biæe pustoš.

10. Jer si zaboravio Boga spasenja svog, i nisi se seæao Stene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presadjuj;

11. Danju radi da uzraste šta posadiš, i jutrom gledaj da ti seme nikne; ali kad dodje do branja razgrabiæe se, i ostaæe ti ljuta žalost.

12. Teško mnoštvu velikih naroda, što buèe kao što buèe mora, i uzavrelim narodima, kojih stoji vreva kao silnih voda;

13. Vreva stoji naroda kao velikih voda; ali æe povikati na njih, i oni æe pobeæi daleko, i biæe gonjeni kao pleva po brdima od vetra i kao prah od vihora.

14. Uveèe eto straha, i pre nego svane nema nikoga. To je deo onih koji nas gaze, i nasledstvo onih koji otimaju od nas.