Izaija 24

1. Gle, Gospod æe isprazniti zemlju i opusteti je, prevrnuæe je i rasejaæe stanovnike njene.

2. I biæe sveštenik kao narod, gospodar kao sluga, gospodja kao sluškinja, prodavac kao kupac, koji daje u zajam kao koji uzima u zajam, koji uzima dobit kao koji daje.

3. Sasvim æe se isprazniti zemlja, i sasvim æe se opleniti. Jer Gospod reèe ovu reè.

4. Tužiæe zemlja i opasti, iznemoæi æe vasiljena i opasti; iznemoæi æe glavari naroda zemaljskog.

5. Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmeniše uredbe, raskidoše zavet veèni.

6. Zato æe prokletstvo proždreti zemlju, i zatræe se stanovnici njeni; zato æe izgoreti stanovnici zemaljski, i malo æe ljudi ostati.

7. Tužiæe vino, uvenuæe loza vinova, uzdisaæe svi koji su veselog srca.

8. Prestaæe veselje uz bubnje, nestaæe graja onih koji se vesele, prestaæe veselje uz gusle.

9. Neæe piti vino uz pesme, ogorèaæe silovito piæe onima koji ga piju.

10. Razbiæe se pusti grad, zatvorene æe biti sve kuæe da niko ne ulazi.

11. Tužnjava æe biti po ulicama radi vina, proæi æe svako veselje, otiæi æe radost zemaljska.

12. Pustoš æe ostati u gradu, i vrata æe se razvaliti.

13. Jer æe biti u zemlji i u narodima kao kad se oberu masline, i kao kad se paljetkuje posle berbe.

14. Ovi æe podignuti glas svoj i pevaæe, radi velièanstva Gospodnjeg podvikivaæe od mora.

15. Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjevog.

16. S kraja zemlje èusmo pesme u slavu Pravednom; ali rekoh: Ološah! Ološah! Teško meni! Nevernici neveru èine, baš nevernici neveru èine.

17. Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovnièe zemaljski!

18. I ko uteèe èuvši za strahotu, pašæe u jamu; a ko izadje iz jame, uhvatiæe se u zamku; jer æe se ustave na visini otvoriti i zatrešæe se temelji zemlje.

19. Sva æe se zemlja razbiti, sva æe se zemlja raspasti, sva æe se zemlja uskolebati.

20. Sva æe se zemlja ljuljati kao pijan èovek, i premestiæe se kao koliba, jer æe joj otežati bezakonje njeno, te æe pasti i neæe više ustati.

21. I u to æe vreme pohoditi Gospod na visini vojsku visoku i na zemlji sve careve zemaljske.

22. I skupiæe se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biæe zatvoreni u tamnicu, i posle mnogo vremena biæe pohodjeni.

23. I posramiæe se mesec i sunce æe se zastideti kad Gospod nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starešinama svojim proslavi se.