Knjiga Postanka 24

1. A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2. I reèe Avram sluzi svom najstarijem u kuæi svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3. Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da neæeš dovesti žene sinu mom izmedju kæeri ovih Hananeja, medju kojima živim;

4. Nego da æeš otiæi u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5. A sluga mu reèe: i ako devojka ne htedbude poæi sa mnom u ovu zemlju; hoæu li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6. A Avram mu reèe: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7. Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreæi: Semenu æu tvom dati zemlju ovu, On æe poslati andjela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8. Ako li devojka ne htedbude poæi s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9. I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10. Tada sluga uze deset kamila izmedju kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dodje u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11. I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veèe kad izlaze gradjanke da zahvataju vode;

12. I reèe: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreæu danas i uèini milost gospodaru mom Avramu.

13. Evo, ja æu stajati kod ovog studenca, a gradjanke æe doæi da zahvataju vode.

14. Kojoj devojci kažem: Nagni krèag svoj da se napijem, a ona reèe: Na pij, i kamile æu ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si uèinio milost gospodaru mom.

15. I on još ne izgovori, a to Reveka, kæi Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dodje s krèagom na ramenu.

16. I beše vrlo lepa, još devojka, još je èovek ne beše poznao. Ona sidje na izvor, i natoèi krèag, i podje;

17. A sluga iskoèi pred nju, i reèe; daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvog.

18. A ona reèe: Na pij, gospodaru. I brže spusti krèag na ruku svoju, i napoji ga.

19. I kad ga napoji, reèe: i kamilama æu tvojim naliti neka se napiju.

20. I brže izruèi krèag svoj u pojilo, pa opet otrèa na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21. A èovek joj se divljaše, i æutaše, neæe li poznati je li Gospod dao sreæu putu njegovom ili nije.

22. A kad se kamile napiše, izvadi èovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko èela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23. I reèe: Èija si kæi? Kaži mi. Ima li u kuæi oca tvog mesta za nas da prenoæimo?

24. A ona mu reèe: Ja sam kæi Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25. Još reèe: Ima u nas mnogo slame i piæe i mesta za noæište.

26. Tada èovek savivši se pokloni se Gospodu,

27. I reèe: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28. A devojka otrèa i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29. A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrèa Lavan k èoveku na studenac,

30. Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i èu gde Reveka sestra mu reèe: Tako mi kaza èovek; dodje k èoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31. I reèe: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuæu, ima mesta i za kamile.

32. I dovede èoveka u kuæu, i rastovari kamile; i dodaše slame i piæe kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33. I postaviše mu da jede; ali on reèe: Neæu jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reèe: Govori.

34. Tada reèe: Ja sam sluga Avramov.

35. A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36. I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37. A mene zakle gospodar moj govoreæi: Nemoj dovesti sinu mom žene izmedju kæeri ovih Hananeja, medju kojima živim;

38. Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39. A ja rekoh gospodaru svom:

40. Može biti da devojka neæe hteti poæi sa mnom.

41. A on mi reèe: Gospod, po èijoj volji svagda živeh, poslaæe andjela svog s tobom, i daæe sreæu tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42. Onda æe ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet æe ti biti prosta zakletva moja.

43. I kad dodjoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreæu putu mom, kojim idem,

44. Evo, ja æu stajati kod studenca: koja devojka dodje da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvog,

45. A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama æu tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46. Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dodje Reveka s krèagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47. A ona brže spustivši sa sebe krèag reèe: Na pij, i kamile æu ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48. I zapitah je govoreæi: Èija si kæi? A ona odgovori: Ja sam kæi Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko èela i narukvice na ruke;

49. I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nadjem kæer brata gospodara svog za sina njegovog.

50. Ako æete dakle uèiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li neæete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51. A Lavan i Vatuilo odgovarajuæi rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52. A kad èu sluga Avramov reèi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53. I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takodje i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54. Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoæiše. A kad ujutru ustaše, reèe sluga: Pustite me gospodaru mom.

55. A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56. A on im reèe: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreæu mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57. Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58. I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoæeš iæi s ovim èovekom? A ona odgovori: Hoæu.

59. I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60. I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61. I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i podjoše s èovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62. A Isak idjaše vraæajuæi se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63. A beše izašao Isak u polje pred veèe da se pomoli Bogu; i podigavši oèi svoje ugleda kamile gde idu.

64. I Reveka podigavši oèi svoje ugleda Isaka, te skoèi s kamile,

65. I reèe sluzi: Ko je onaj èovek što ide preko polja pred nas? A sluga reèe: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66. I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67. I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.