Knjiga Postanka 28

1. Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovedi mu i reèe: Nemoj da se oženiš kojom izmedju kæeri hananejskih.

2. Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi izmedju kæeri Lavana ujaka svog.

3. A Bog Svemoguæi da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda,

4. I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvom s tobom, da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu.

5. Tako opravi Isak Jakova, i on podje u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove.

6. A Isav vide gde Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gde blagosiljajuæi ga zapovedi mu i reèe: Nemoj da se oženiš kojom izmedju kæeri hananejskih,

7. I gde Jakov posluša oca svog i mater svoju, i otide u Padan-Aram;

8. I vide Isav da kæeri hananejske nisu po volji Isaku ocu njegovom.

9. Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kæer Ismaila sina Avramovog, sestru Naveotovu.

10. A Jakov otide od Virsaveje iduæi u Haran.

11. I dodje na jedno mesto, i onde zanoæi, jer sunce beše zašlo; i uze kamen na onom mestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mestu.

12. I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, andjeli Božji po njima se penjahu i silažahu;

13. I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reèe: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvog i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi æu dati i semenu tvom;

14. I semena æe tvog biti kao praha na zemlji, te æeš se raširiti na zapad i na istok i na sever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviæe se u tebi i u semenu tvom.

15. I evo, ja sam s tobom, i èuvaæu te kuda god podješ, i dovešæu te natrag u ovu zemlju, jer te neæu ostaviti dokle god ne uèinim šta ti rekoh.

16. A kad se Jakov probudi od sna, reèe: Zacelo je Gospod na ovom mestu; a ja ne znah.

17. I uplaši se, i reèe: Kako je strašno mesto ovo! Ovde je doista kuæa Božja, i ovo su vrata nebeska.

18. I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što beše metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.

19. I prozva ono mesto Vetilj, a pre beše ime onom gradu Luz.

20. I uèini Jakov zavet, govoreæi: Ako Bog bude sa mnom i saèuva me na putu kojim idem i da mi hleba da jedem i odela da se oblaèim,

21. I ako se vratim na miru u dom oca svog, Gospod æe mi biti Bog;

22. A kamen ovaj koji utvrdih za spomen biæe dom Božji; i šta mi god daš, od svega æu deseto dati Tebi.