Knjiga Postanka 48

1. Posle javiše Josifu: Eno, otac ti je bolestan. A on povede sa sobom dva sina svoja, Manasiju i Jefrema.

2. I javiše Jakovu i rekoše: Evo sin tvoj Josif ide k tebi. A Izrailj se okrepi, te sede na postelji svojoj.

3. I reèe Jakov Josifu: Bog Svemoguæi javi se meni u Luzu u zemlji hananskoj, i blagoslovi me;

4. I reèe mi: Uèiniæu te da narasteš i namnožiš se; i uèiniæu od tebe mnoštvo naroda, i daæu zemlju ovu semenu tvom nakon tebe da je njihova do veka.

5. Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji misirskoj pre nego dodjoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji.

6. A deca koju rodiš posle njih, neka budu tvoja i neka se po imenu braæe svoje zovu u nasledstvu svom.

7. Jer kad se vratih iz Padana, umre mi Rahilja u zemlji hananskoj na putu, kad beše još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem.

8. A vide Izrailj sinove Josifove, reèe: Ko su ovi?

9. A Josif reèe ocu svom: Moji sinovi, koje mi Bog dade ovde. A on reèe: Dovedi ih k meni, da ih blagoslovim.

10. A oèi behu Izrailju otežale od starosti, te ne mogaše dobro videti. A kad mu ih privede, celiva ih i zagrli.

11. I reèe Izrailj Josifu: Nisam mislio da æu videti lice tvoje; a gle, Bog mi dade da vidim i porod tvoj.

12. A Josif odmaèe ih od kolena njegovih i pokloni se licem do zemlje.

13. Pa ih uze Josif obojicu, Jefrema sebi s desne strane a Izrailju s leve, Manasiju pak sebi s leve strane a Izrailju s desne; i tako ih primaèe k njemu.

14. A Izrailj pruživši desnu ruku svoju metnu je na glavu Jefremu mladjem, a levu na glavu Manasiji, tako namestivši ruke navlaš, ako i jeste Manasija bio prvenac.

15. I blagoslovi Josifa govoreæi: Bog, kome su svagda ugadjali oci moji Avram i Isak, Bog, koji me je hranio od kako sam postao do današnjeg dana,

16. Andjeo, koji me je izbavljao od svakog zla, da blagoslovi decu ovu, i da se po mom imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji!

17. A Josif kad vide gde otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svog da je premesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu.

18. I reèe Josif ocu svom: Ne tako, oèe; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu.

19. Ali otac njegov ne hte, nego reèe: Znam, sine, znam; i od njega æe postati narod, i on æe biti velik; ali æe mladji brat njegov biti veæi od njega, i seme æe njegovo biti veliko mnoštvo naroda.

20. I blagoslovi ih u onaj dan i reèe: Tobom æe Izrailj blagosiljati govoreæi: Bog da te uèini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema pred Manasiju.

21. Posle reèe Izrailj Josifu: Evo ja æu skoro umreti; ali æe Bog biti s vama i odvešæe vas opet u zemlju otaca vaših.

22. I ja ti dajem jedan deo više nego braæi tvojoj, koji uzeh iz ruku amorejskih maèem svojim i lukom svojim.